Beogradski književnik, kulturni djelatnik i aktivist Vladimir Arsenijević već desetljećima slovi za jedan od najistaknutijih glasova kozmopolitske i solidarne Srbije. Kao najmlađi dobitnik NIN-ove nagrade obilježio je književnu scenu devedesetih, a danas kroz Udruženje KROKODIL ustraje na promicanju regionalnog dijaloga i kritičkog propitivanja nacionalnih narativa, zbog čega je često na meti desničarskih skupina.
U razgovoru za Novosti vođenom nakon tjedna u kojem je najprije fizički napadnut, a potom na Pulskom filmskom festivalu nagrađen za najbolji scenarij, govori o nasilju u Srbiji, političkim prilikama, odnosu mladih prema zajedničkom kulturnom prostoru bivše Jugoslavije te vlastitom društvenom angažmanu.
Kaže da ga posljednji napad neće pokolebati niti promijeniti način na koji KROKODIL djeluje. Organizacija je, ističe, odavno naučila živjeti s pritiscima, a podrška koju su dobili iz Srbije i cijele regije samo im je dodatni poticaj.
„To nas ne uznemirava u smislu funkcioniranja. Prije bih rekao da nas dodatno potiče da se bavimo onime čime se i inače bavimo“, kaže Arsenijević.
Dodaje kako nije član nijedne srpske književne organizacije, ali ga je iznenadilo što se nakon napada oglasio srpski PEN centar.„Godinama se nisu oglašavali ni o čemu. Zato mi se čini da je upravo to jedna od najznačajnijih i najneočekivanijih posljedica cijele ove situacije“, kaže.
Na pitanje treba li se na sve češće napade odgovoriti organiziranjem antifašističke samoobrane, odgovara da je cijeli život dosljedni protivnik nasilja. Prisjeća se kako je još kao panker krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih više puta bio pretučen zbog svojeg izgleda, ali nikad nije uzvratio. Danas smatra da se radikalizacija mladih odvija kroz spoj ekstremno desnih organizacija i navijačkih skupina.
„Na svakih deset mladića postoji barem jedan ideolog koji aktivno širi krajnje desne politike“, upozorava. Dodaje kako su navijačke skupine i ekstremna desnica postale „hibrid“, koji je vrlo lako politički instrumentalizirati. Govoreći o političkom razvoju Srbije, smatra da je najveća pogreška učinjena nakon pada Slobodana Miloševića.
„Skupo smo platili cijenu toga što nismo znali dobro pročitati u kojem smjeru puše vjetar. Naivno smo mislili da je dovoljno samo maknuti Miloševića i da će nakon toga sve biti bolje. Od toga nije bilo ništa i to je bio naš veliki poraz“, kaže.
Upravo zato ne vjeruje da će sama promjena vlasti riješiti duboke probleme srpskog društva. Ni sam, kaže, nema ambiciju baviti se stranačkom politikom.
„Društveni rad na ovoj razini daje mi mnogo više slobode. U politici bih morao dio svojih uvjerenja spremiti u ladicu i čekati neko bolje vrijeme koje možda nikada neće doći.“
Posebno zanimljivim smatra odnos mladih prema zajedničkom kulturnom prostoru bivše Jugoslavije. Istraživanje provedeno u sklopu festivala KROKODIL pokazalo je da mladi slabo poznaju suvremenu književnost susjednih država, ali da jezik doživljavaju potpuno neopterećeno.
„Možda nemaju riječi kojima bi to opisali, ali njihov je odnos prema jeziku otvoren i uključiv. Prirodno osjećaju da je to nešto što nas povezuje.“
Još je zanimljiviji njihov odnos prema glazbi. Gotovo svi ispitanici, kaže, odgovaraju da slušaju „ex-Yu“, pri čemu taj izraz za njih više nije oznaka nostalgije, nego naziv glazbenog pravca koji obuhvaća sve – od Arsena Dedića i Laibacha do Riblje čorbe ili Kerbera. Na to nadovezuje i priču o Deklaraciji o zajedničkom jeziku, ističući da njezin cilj nikada nije bio određivati kako će se jezik zvati.
„Htjeli smo pokazati da je potpuno nevažno kako ćemo ga nazvati i da se ne trebamo baviti besmislicama poput prevođenja govora u parlamentu na tri politička ‘jezika’.“
Dodaje da istraživanje pokazuje kako mladi upravo to razumiju intuitivno: „Naše bavljenje zajedničkim jezikom bilo je puno uspješnije od našeg bavljenja zajedničkom književnošću“, zaključuje uz smijeh.
Na kraju razgovora osvrće se i na moguće izbore u Srbiji. Još nije odlučio hoće li izaći na birališta, premda smatra da bi neizlazak bio svojevrstan luksuz nakon godina vlasti Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića. Istodobno upozorava da ga zabrinjava što dio studentskog pokreta preuzima iste nacionalističke obrasce protiv kojih se deklarativno bori.
„Pretpostavljam da bi bio prevelik luksuz ne izaći na izbore jer smo posljednjih godina živjeli u potpuno toksičnoj atmosferi Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića te se slažem da njegova politika mora doživjeti slom. Međutim, ono što mi nije privlačno jest činjenica da studenti u svoje okruženje rado prenose vrijednosti upravo onog društvenog ozračja kojeg bismo se prije svega trebali riješiti – i to egzorcizmom, ako drukčije ne ide“, kaže.
„Ako naprednjaci izgube, samo nominalno više neće biti na vlasti. Naši su problemi mnogo dublji od promjene političkih garnitura“, smatra Arsenijević.
Ako ipak izađe na izbore, glas će dati, kaže, „isključivo u ime manjeg zla“, a ne zato što vjeruje da će to donijeti stvarni preokret.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....