PREVODITELJ I NOVI IZDAVAČ

VLADIMIR CVETKOVIĆ SEVER Radim skupocjene, ali ne i skupe knjige namijenjene običnom čovjeku, kao luksuz koji si svatko može priuštiti

Marko Todorov / HANZA MEDIA

 

Dvadeset godina bavi se prevođenjem, Vladimir Cvetković Sever dovoljno je dugo u izdavaštvu da je iz te, prevoditeljske pozicije, opservirao i nakladničku scenu i tržište. I naučio ponešto o tome što znači izdati dobru knjigu. Nije bahat i nije samodopadan, trebalo mu je vremena da pohvata konce i na tržište izađe gotovo kao one-man show. Sam bira naslove, pregovara o kupnji prava, pri tome mu je namjera da se u većini slučajeva obveže preuzeti kompletan opus autora, prevodi knjige, nadzire redigiranje, radi veći dio marketinga i promocije...

Dva naslova

Cvetković Sever vlasnik je Mitopeje, nakladničke kuće koja je ove jeseni izašla s dva naslova, oba bitna djela važnih autora – prvo su tiskali “Nordijsku mitologiju” Neila Gaimana, potom “Pokopanog diva” Kazua Ishigura.

Mogao je mirno živjeti od prevođenja filmova. Što mu je trebalo baš ove, za izdavaštvo dramatične 2017., ulaziti u nakladnički posao? Iz Algoritma, gdje je godinama bio prevoditelj, otišao je za već loših dana te kuće, posvetio se nekad hobiju mu, prevođenju filmova za kinodistribuciju. “A onda je u siječnju 2016. umro David Bowie, i to mi je bio opipljiv gubitak. Shvatio sam da sam predugo stavljao kreativne ambicije na stranu, da me dvadeset godina rada na knjigama prema tuđem odabiru obdarilo nečim sličnim majstorstvu – barem što se djelotvornosti tiče, ne iznosim kvalitativni sud – da imam nešto kapitala koji tome umijeću može pripomoći da se primijeni na knjige do kojih mi je stalo, a i da ne smijem više gubiti vrijeme. I odmah mi je bilo jasno da knjige koje ću raditi moraju biti mitopejske. Nisam analizirao tržište, nisam pravio poslovni plan prema uobičajenim parametrima. Jednostavno sam znao kamo sam ubuduće dužan usmjeravati svu tu nagomilanu energiju”, priča dok krajičkom oka, u nasumice odabranoj slastičarnici u kojoj sjedimo, na polici uza zid, primjećujem stara Algoritmova izdanja, njegove prijevode.

Kako je, bez i jedne ranije objavljene knjige, dobio prava na Neila Gaimana, potom za Kazua Ishigura? “Imao sam viziju edicije lijepe književnosti nadahnute mitom, naslova što nadilaze barijere žanrova, kultura i epoha dok pružaju trajnu vrijednost kulturi iz koje poničem. I znao sam da to neće biti uvijek shvaćeno iz prve.”

Mit o kralju Arthuru

Nadahnuto priča o “Pokopanom divu”, u engleskom originalu objavljenu u ožujku 2015. “Tu su se našle sve teme zbog kojih Ishigura volim već dva i pol desetljeća – osobni mitovi koje gradimo kako bismo sami sebi opravdali svoje odabire, grozna prosvjetljenja spoznaje da su ideali koji su nas oblikovali zapravo bili suštinski pogrešni, sve one krajnje, teške, životne stvari prema kojima se on otpočetka beskompromisno odnosi – ali tu se našlo i nešto za njega posve novo. Kako je to u nizu intervjua otad nastojao objasniti, Ishiguro je svoje teme sjećanja i zaborava, suočavanja i eskiviranja u ‘Pokopanom divu’ primijenio na cijelu jednu kulturu. Pritom je mogao pisati o Ruandi ili Njemačkoj, Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj, ali odlučio je pisati o zemlji koja mu je domovina – o Britaniji. Pa je smjestio radnju u zaboravom zastrt dio njene povijesti, u doba iz kojeg imamo malo historiografskih i arheoloških nalaza, ali imamo krovni mit tog doba, mit o kralju Arthuru. I, da, napisao je moćno književno djelo uz pomoć tih mitema. ‘Pokopani div’ mi je zbog te razine ozbiljnosti pristupa mitološkoj baštini smjesta postao najdraže djelo dosad objavljeno u ovom desetljeću. Nisam se naročito nadao da će biti hit – Ishiguro je kod nas tada bio preslabo poznat pisac – ali znao sam da bi mi bila golema čast prenijeti taj više no potreban tekst na hrvatski, i zbog priče same, a i zbog njenih konotacija, jasno. Iznenadilo me što su prava na knjigu dostupna godinu i pol nakon izlaska izvornika. Obratio sam se agenciji, ukratko objasnio koje naslove pripremam, ponudio pristojan iznos za prava.”

Kazuo Ishiguro, koji osobno bira nakladnike svojih djela, tu je ponudu – odbio.

Tematska niša

Svjestan da se iz tog njegova prvog upita Ishiguru učinilo da je Mitopeja žanrovska edicija posvećena fantastici, pisao mu je iznova: “Nije u tom Ishiguro bio ni prvi ni zadnji – teško je pojmiti da postoji nakladnik s baš tako definiranom tematskom nišom, pa još kustoski posvećen opusu pisaca koje donosi”, pokušao mu je, kazuje, objasniti. Nije odustajao. I onda je, 5. listopada 2016., u dan točno, godinu prije nego što će u Stockholmu objaviti da je Nobela 2017. za književnost dobio Ishiguro, Cvetković Sever, sjedeći kod svoje bake Melanije, osnivačice zagrebačke OŠ Cvjetno naselje, slaveći njezin 94. rođendan, dobio mail iz Ishigurove agencije. “Sav ustreptao, otvorio sam ga i otkrio da Ishiguro ne samo da pristaje na Mitopejinu ponudu nego i da bi on sâm i njegovi agenti jako voljeli da preuzmem vođenje cjelokupnog njegova opusa u Hrvatskoj.”

Dizajn

Dok je, u dobrom raspoloženju, opet 5. listopada, sad već 2017., ovaj put slaveći bakin 95. rođendan i odlične reakcije na prvu Mitopejinu knjigu, Gaimanovu “Nordijsku mitologiju”, sjedio za svečanim stolom, počele su mu, nesvjesnu što je prije koji čas objavila Sara Danius, tajnica Švedske akademije, na mobitel frcati poruke mnogih, čestitke u povodu Ishigurova Nobela. “Ljudi su bili uvjereni da sam vijest saznao prije njih. Nisam. A do danas ne znam bih li bio sretniji zbog toga što sad bez strepnje preuzimam skrb nad opusom Kazua Ishigura u Hrvatskoj ili zbog toga što je baka toliko ponosna na mene.”

Marko Todorov / HANZA MEDIA
 

Kod knjige, kaže, pazi na svaki detalj. S čime mora korespondirati dizajn Mitopejinih knjiga? Što je tu presudno?

“Ako išta vrijedimo, mi prevoditelji poznajemo tekst bolje od bilo koga nakon samog pisca. Ja imam još i tu kletvu da sam vizualna osoba, a i smatram da će nešto minimalno, ali pomno odabrano biti rječitije od gomilanja ilustrativnih detalja. Književnici su, napokon, ti koji riječima oslikavaju svoje svjetove. Knjiga je samo fizički predmet koji ih sadrži. Pri radu na ‘Nordijskoj mitologiji’ zamislio sam je kao komad noćnog neba na kojemu tekst piše runama u boji aurore. ‘Pokopani div’ bi pak idealno bio krajolik prekriven izmaglicom iz kojeg se bistrina sjećanja izdiže poput humaka – ili suza – uobličenih u slova uncijale ranog srednjovjekovlja. Oba dizajna proistječu iz teksta, a za to što su one sada odista takve, izrađene postupcima kakvi se već desetljećima nisu primjenjivali, kao i postupcima izumljenim posebno za njih, rezultat je timskog entuzijazma nadahnutog estetskom profinjenošću dizajnerice Hane Šneler, odgovorne kako za naše knjige, tako i za naš internetski vizualni identitet.”

“Nordijska mitologija”, ovako tvrdoukoričena i u pripadajućoj joj kutiji, objavljena u ograničenom izdanju od svega 500 primjeraka, odlično se prodaje. Makar je nema u knjižarama, riječ je isključivo o direktnoj prodaji. Plan je da za svaki naslov najprije tiskaju tvrdo, a potom, nakon šest do osamnaest mjeseci, ovisno o potražnji, ponude i meko izdanje knjige koje će se moći kupiti u knjižarama. “Znao sam da će mi tvrdo izdanje dati jasne parametre za odrediti koliko knjiga mekog izdanja tiskati – i, mnogo važnije, omogućiti da tvrdo izdanje ponudim isključivo u izravnoj prodaji, bilo na promocijama, bilo putem interneta. Svjestan poslovne klime u knjižarskoj branši u nas nisam imao namjeru prepustiti Mitopeju neizvjesnostima nelikvidnosti naših maloprodajnih mreža, pa tako i knjižarskih. Doduše, nisam očekivao da do kraha tako brzo dođe. Kad se preko noći urušio lanac AMK, ‘Nordijska mitologija’ je već bila spremna za tisak, a ‘Div’ je trebao izaći početkom ove jeseni. Tad sam zakočio – jer održivost nakladništva u Hrvatskoj kao takvog bila je dovedena u pitanje. To nije bio trenutak za kretanje u nakladnički posao, zar ne? Točnije rečeno, to nije bio trenutak za kretanje u tek još jedan nakladnički posao. Ne, ako ću u tom kontekstu krenuti s Mitopejom, zaključio sam da je moram predstaviti u najboljem mogućem svjetlu. Odlučio sam se za dizanje produkcijske razine knjiga na najvišu dostupnu granicu, ne štedeći ni u čemu, a istovremeno ne dižući cijenu za krajnjeg korisnika. Oduvijek je bila namjera dati tvrdoukoričene naslove u ograničenom izdanju od 500 primjeraka po cijeni od 150 kuna, uz mogućnost kupnje kolekcionarske verzije sa zaštitnom kutijom. To što je sad riječ o knjigama koje svako toliko kupe kolekcionari iz SAD-a ili Velike Britanije – ne zato što ih mogu čitati, nego zato što su upadljivo luksuznije od njihovih – samo nam je pohvala, nije i poanta. Poanta je mrvu suptilnija: riječ je o knjigama koje daju do znanja onima koji ih čitaju da vrijede – a to je nešto što ovaj narod ovdje prerijetko čuje”, govori Cvetković Sever.

Ratovi zvijezda

Kao i mnogima iz tih generacija, mitologija je u njegov život ušla dobrim dijelom zahvaljujući kultnom mitopejskom djelu suvremene popularne kulture “Ratovima zvijezda” Georgea Lucasa. “Zbog njih sam naučio engleski, zbog njih sam na hrvatski preveo ‘Junaka s tisuću lica’ Josepha Campbella. Monomit koji u tom epohalnom djelu Campbell iznosi paradigma je života svakoga od nas, prelomljena kroz milijarde sfera posebnosti individualnih života. Drago mi je što sam preko Lucasa došao do Campbella, drago mi je što sam preko Campbella došao do poštovanja prema mitu nužnom za vođenje Mitopeje, a, bome, drago mi je i što u kinima upravo igraju prvi ‘Ratovi zvijezda’ u mom prijevodu.”

Ima li neki uzor u izdavaštvu, možda na globalnoj sceni, na nekom stranom tržištu?

“Zapravo ne. Naravno, pratim što rade nakladnici kao što su Taschen ili Folio Society, pojam profinjenog izdavaštva razvijenog Zapada: ali onda vidim cijene po kojima prodaju svoje knjige, vidim da su luksuzni proizvod namijenjen višoj srednjoj klasi, i vidim da im je cijela paradigma drugačija. Mitopejine knjige namijenjene su običnom čovjeku, pa su i cijenom dostupne, kao luksuz koji si svatko može priuštiti. Svako je tržište specifično; svaka je kulturna sredina drugačija. Naše je tržište urušeno i nestabilno, naša je kultura opterećena tradicionalnim elitama s jedne, a netransparentnim kriterijima potpore javnim novcem s druge strane. Tu nije bilo lijeka nego smisliti sasvim novi pristup poslovanju, u nadi da će ga naši sugrađani prepoznati i podržati kad jedni od drugih, ili preko društvenih medija, doznaju za nas. U nepuna tri mjeseca Mitopeja je stekla vjerne kupce i čitatelje u svakom kutku Hrvatske, a i šire.”

U pripremi

Naslove iz skorog izdavačkog plana Mitopeja za svako godišnje doba najavljuje na pripadajući mu solsticij ili ekvinocij. Za zimu su upravo najavili roman “Medvjed i Slavuj” Teksašanke Katherine Arden – prvi dio trilogije “Zimska noć” nadahnute baštinom slavenske mitologije – slikovnicu “Odd i mrazni divovi” Neila Gaimana, originalnu pripovijetku smještenu u kontekst nordijske mitološke tradicije, te debitantski roman Kazua Ishigura “Blijed pogled na bregove”, potresnu i počesto jezovitu pripovijest o suočavanju s osobnim demonima u kontekstu poratnog Nagasakija. “Svi ti naslovi bit će cijenom jednako pristupačni – ili pristupačniji”, najavljuje.

Više puta u razgovoru ističe da ga u poslu vode – etika i estetika: “Tvrtka više od dvije godine plaća svaki račun bez kašnjenja, plaće stižu redovito (sad nas je troje), porez na dohodak se avansira, a PDV je debelo preplaćen. To je preduvjet, onaj etički, za estetiku naših knjiga: napraviti nešto u svakom pogledu lijepo na način koji bi bio u bilo kojem pogledu nehuman, koji ne bi cijenio tuđi rad i trud, baš kao i važeće parametre poslovanja, smjesta bi oduzelo svaku istinsku ljepotu konačnome djelu. Moglo bi biti izrađeno od istih materijala i postupaka, naoko istovjetno, ali nutrina bi mu bila kvarna.”

Izdvajamo