Vratila je fokus na ovaj hrvatski otok, otvarajući potencijalno kontroverznu, zapravo još neispisanu priču iz njegove povijesti

Drugi roman Staše Aras (1962.) čehovljanske je atmosfere: ugođaj je bitniji od fabule, unutarnja dinamika važnija od dramskih sukoba, a šutnja nerijetko važnija od riječi. “Suhozid” je motivski – slijedimo li analogiju – kombinacija “Tri sestre” i “Višnjika”, s tom razlikom što su glavne junakinje dvije sestre i dvije im pripadajuće “ratne useljenice”, pa imamo kvartet, a povremeno i kvintet žena, a svjedočimo materijalnom propadanju otočnih plemenitašica i nadiranju nove, partizanske i radničke klase. Dojam drame Staša Aras pojačava za roman neuobičajenim postupkom – uvođenjem didaskalija ispisanih kurzivom u kojima iskazuje očekivanja iz dvostruke optike: isprva publike/čitatelja, kasnije vlastite, autorske, čime se “Suhozid” dijelom pretvara u istraživanje meandara kreativnog proces...