Prošlo je sedam godina otkako je Robert Perišić bio naš čovjek na terenu romana i premda u međuvremenu nije hibernirao, već objavio dvije knjige (proze-eseja i poezije) i s romanom odradio inozemnu priču (od koje je najvidljivija bila ona američka), logično je da je s velikim nestrpljenjem čekan njegov novi roman. Perišić je pisac čija proza ne samo da ima priličan broj poklonika, koji se lako identificiraju s njegovim urbanim likovima i njihovim frustracijama, već i tematskim preokupacijama u pravilu anticipira neke nove trendove. Tako je bilo s njegovom “mladalačkom” zbirkom “Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas”, pa “Užas i veliki troškovi”, kao i spomenutim romanom “Naš čovjek na terenu”.
Pojednostavljeno, dok je hrvatska proza stvarnosno ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....