Kad sam zimus redigirala prijevod romana "James" Percivala Everetta, sjetila sam se Bekima – jer obojica su se nadahnuli Twainovim klasikom, doduše iz različitih motiva. Everett je napravio kopernikanski obrat: rob Jim pripovijeda o svome bijegu, samoosvještavanju, stjecanju identiteta i snazi da se pobuni. Huck, dobrodušni dječarac, sad je samo pratnja Jimu na Mississippiju. Bekim je pak sanjao o riječnim pustolovinama, životno i književno. Mislila sam da bi se Bekimu svidjelo novo ruho Hucka i Jima kao i činjenica da je Everett otkantao licemjerje političke korektnosti: i dan danas crnjo je rob koji treba znati svoje mjesto. A svi nesretni, tužni, sjebani dječaci sinovi su Hucka Finna.
Premda je imao svoga Crnca (lik u romanu "Tvoj sin…"), Bekim (književno ja) kao da je p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....