Zašto je sve manje riječi u rečenicama?

Prije nekog vremena pročitala sam jednu književnu kritiku koja je na mene ostavila izrazito pozitivan dojam. Tekst je bio suvisao, koherentan i dosljedan. Analiza sadržaja i procjena knjige temeljili su se na primjerima iz djela. Autor je suvereno baratao kategorijalnim aparatom književne kritike i bila sam sretna što se u gomili PR tekstova i dalje ponegdje može pročitati i klasična književna kritika: tekst koji nije tu da nam proda knjigu ili omili autora (knjige ili teksta), koji očito nije inspiriran izdavačkim blurbom ili autorovom samoprezentacijom, nego koji je napisan s očitim ciljem da se knjiga pročita i da se o njoj donese sud.

Ukratko, da se napiše književna kritika najbolje što se može. Nikako ne tvrdim da su ovakve pojave rijetke. Dapače, postoji u hrvatskoj ja...