„Mudrost pustinje“ Thomasa Mertona, nevelika, ali vrlo glasna zbirka izreka prvih kršćanskih pustinjaka tzv. pustinjskih otaca koji su u 4. stoljeću naše ere naselili pustinje Egipta, Palestine, Arabije i Perzije objavljena je u izdanju Planetopije u prijevodu Sande Hržić. Kršćanski pustinjaci napustili su gradove i društvo poganskog svijeta, ne želeći se pasivno prepustiti njihovim pravilima i vrijednostima. Krenuli su u potragu za osobnim „spasenjem“ prigrlivši iskrenost, jednostavnost i neposrednost u svom odnosu s Bogom.
Thomas Merton bio je dirnut jednostavnošću kršćanskih pustinjaka i načinom kako nas s malo riječi, a ponekad i začudno u stilu koana, mogu poučiti o zahvalnosti, skromnosti, milosrđu, kontemplaciji.
Iako smo ponekad skloni romantično gledati na to drevno doba, ono je itekako bilo opterećeno iskušenjima i sumnjama. Svojim nadahnutim predgovoru Merton dovodi 4. stoljeće u izravnu vezu sa sadašnjim trenutkom: Imamo li hrabrosti odvažno preispitati svoju upletenost u svijet? Možda ne moramo otići u pustinju, ali smatra Merton, „…od tih ljudi iz četvrtog stoljeća moramo naučiti kako se ne obazirati na predrasude, oduprijeti se prisili i neustrašivo krenuti prema nepoznatom.“
U dvadeset i sedam godina monaškog života kao trapistički redovnik, Merton je vjerovao da transcendentalno iskustvo nalazimo u kršćanskoj, židovskoj, budističkoj i sufističkoj tradiciji te da formalizam monaškog života može dovesti do novog oblika sužanjstva. Nije čudno onda da je taj živi, nemirni duh, koji je sebe nazivao „svjedokom života“, pronašao nadahnuće u prvim kršćanskim pustinjacima, koji su za sobom ostavili neobičnu reputaciju.
Thomas Merton, redovnik i sam pomalo nalik tim pustinjacima, u Pustinjskim ocima ponašao je važan putokaz i poveznicu za suvremenog duhovnog tragatelja jer „ovi su oci za sebe saželi vrlo primjenjivu, nepretencioznu mudrost, koja je istodobno iskonska i vječna i koja nam dopušta da ponovno otkrijemo izvore koji su bili zagađeni i sasvim zakrčeni nagomilanim mentalnim i duhovnim smećem našeg tehnološkog barbarizma. Naše vrijeme očajnički vapi za tom vrstom jednostavnosti.“
U knjizi je pogovor Voje Šindolića o životu Mertona i njegovoj povezanosti s budizmom.