Umro je Zvonimir Milčec, utihnuo je zvižduk s Bukovca. Od Zvonimira Milčeca oprostit će se ljudi svih životnih dobi: djeca, jer im je posvetio dobar dio svog opusa, i penzioneri, koji će mu reći “Nigdar te ne bumo pozabili”, jer je o Zagrebu pisao najviše, volio ga, grdio, ljutio se kad ga je iznevjeravao i gradio betonske džungle tamo gdje je on, kao i mnogi, želio vidjeti autentičnost, pravu mjeru Zagreba, ponosnu skromnost. Apsolutni je rekorder u podlistcima i kolumnama o Zagrebu - pisao je o njima punih pedeset godina, provevši najveći dio profesionalne karijere u Večernjem listu.
Oprostit će se i oni koji su voljeli sjesti u njegov živopisni kafić u Jurišićevoj ulici, prepun relikvija Zagreba kakav je nekad bio. Na starim fotografijama koje slave ljepotu i eleganc...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....