Kad je Vlasta Delimar – koja se u novu hrvatsku umjetnost upisala zlatnim slovima kao prva žena performerica u Hrvatskoj, što je krčila sasvim nove puteve u umjetnosti – sa 15 godina odlučila upisati Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, njezin je otac bio radikalno protiv. On je, poput mnogih svojih sugrađana u Koprivnici, smatrao da su umjetnost i balet rezervirani za osobe lakog morala, piše Globus.
Ocu unatoč, Vlasta je uzela svoju daskicu za crtanje, iskrala se i sjela na rani jutarnji vlak za Zagreb. Položila je prijamni. I nadala se da će položeni prijamni biti argument za očev pristanak. No, tata je bio neumoljiv: “Dobro, vidjela si da to možeš, a sad izaberi nešto normalno.”
Ona je ostala dosljedna svojem “nenormalnom” izboru, a roditelji su joj, osim moralne, uskratili i financijsku podršku. Ni to je nije zbunilo; Vlasta je radila preko učeničkog servisa, u Badelu, Ledu, i našla smještaj u đačkom domu. U četvrtoj godini školovanja dobila je izgon iz doma jer su cimerice cinkale da je pobjegla na polnoćku...
Ta anegdota iz mladih dana možda najbolje opisuje čvrstoću i postojanost Vlaste Delimar. Kakva je bila sa 15 godina, takva je ostala i danas; svoja, drugačija, beskompromisna. Najšira je javnost pamti kao Lady Godivu, koja je projahala centrom Zagreba gola na konju – po uzoru na srednjovjekovnu lady koja se obećala ukazati u svojoj golotinji ako njezin muž Leofric oslobodi građane poreza.
protiv patrijarhata O, kako bi nam danas svima dobro došao takav performans, kad bi ministar financija Slavko Linić iskazao malo Leofricove velikodušnosti. No, ni Vlasta Delimar danas više ne bi bila tako dobre volje; tijelom je rekla ono što je kanila. Sad je, kaže, zaokupljaju rafiniraniji umjetnički manifesti.
Tu je umjetničku fazu ostavila iza sebe; kao pokretačica nove umjetničke prakse pomicala je, zajedno sa Sanjom Iveković, granice. Polako, ali provokativno, uvijek sa svojim tijelom, uvijek udarajući na tabue i stereotipe patrijarhata i malograđanštine. Tijelo joj je bilo glavna izražajna umjetnička poluga.
Oni koji misle da je žena koja se bez hemunga pred publikom skida gola nužno ekscentrična trebali bi svratiti na njezino imanje u Štaglincu, selo nedaleko Koprivnice. Tamo Vlasta Delimar sa svojim partnerom Milanom Božićem posljednjih devet godina u lipnju organizira međunarodni susret umjetnika, a katalozi svjedoče o raznovrsnim performansima . Vlasta Delimar, čini se već na početku susreta dok nam za žuti stol, na kojem je nekoć s prvim suprugom Željkom Jermanom radila plakate, donosi kavu i sokove, baš je sve suprotno od te ideje. Blaga, smirena i trezvena. Prije nekoliko dana ona i Božić vratili su se iz Islama Grčkog, gdje su izveli performans “ Milan Božić čita Vlasti Delimar pripovjetke Vladana Desnice” u znak sjećanja na tog pisca.
Dvije su stvari bile triger za njezino umjetničko poslanje. Prva datira iz petog osnovne kad je, priča uz osmijeh, s prijateljicom čiji je otac bio slikar naivac došla u njegov atelje.
“Romantičarski smješten na tavan na koji se odlazilo po lojtrama izgledao mi je kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Očaralo me kad sam ušla u taj atelje i vidjela slike na platnu, kistove, boje, knjige... Ta slika me zaokupila, probudila je u meni ono što je postojalo; počela sam crtati portrete, stalno sam maltretirala mlađeg brata da mi pozira... Dobro mi je išlo. Iako, naravno, biti umjetnik ne znači samo znati dobro crtati, ali to je osnova...”
Druga je vezana uz Helgu.
...