U čarobnom svijetu izmišljene zemlje Terre D’Ange, u razdoblju između kraja srednjeg vijeka i početka renesanse, Jacqueline Carey smjestila je svoj debitantski roman “Kushielova strijela”, ujedno i prvi roman “Kushielove trilogije”, ovjenčane nizom nagrada. Priča o političkim i seksualnim intrigama, izdajama i zavjerama, opasnim dvorjanima i svrgnutim vladarima ispričana je kroz lik glavne junakinje Phedre, izabranice Kushiela, anđela boli i pokajanja, špijunke, ali ujedno i priležnice razvratnih plemića i bogataša. S autoricom smo porazgovarali o fantasy žanru, njegovim junakinjama, strasti prema čitanju i religiji.
Kurtizana i špijunka
49-godišnja Carey diplomirala je englesku književnost i psihologiju, a pisati je počela zato što se tijekom studija dosađivala na predavanjima.
- Držala sam svoj roman u koricama bilježnice i svaki put kada bih se dosađivala, radila bih na njemu. Izgledalo je uvijek kao da pišem bilješke, tako da nitko nije ništa primjećivao. Nakon što sam diplomirala, provela sam šest mjeseci radeći u jednoj knjižari u Londonu. Tijekom tog vremena shvatila sam da moj hobi nije samo hobi i da želim za život zarađivati pišući knjige - prisjeća se Carey.
I uspjela je - ispisavši neke od najljepših stranica suvremene fantastike, Carey je od svog debitantskog romana nanizala još šest serijala, no upravo za svoju prvu trilogiju dobila najviše pohvala. Trilogija “Kushielovo nasljeđe” odvija se u izmišljenoj europskoj zemlji Terre D’Ange. Koji dio Europe ju je posebno inspirirao i je li morala puno proučavati povijest?
- Terre D’Ange inspirirana je jednim mojim posjetom jugu Francuske, gdje sam se zaljubila u krajolik, kvalitetu svjetla i miris lavande u zraku. Puno sam proučavala povijest, no kako je moja trilogija povijesna fantazija prije nego prava proza, mogla sam si dozvoliti puno slobode - objašnjava autorica, koja je stvorila lik glavne junakinje Phedre koja je istovremeno i putena kurtizana i hrabra špijunka.
Dar Muza
Njen lik, priča Carey, nije bio inspiriran nekom ženom iz stvarnog života, već svoju heroinu naziva “darom Muza”.
Phedre je odrasla u bordelu i uživa u sadomazo seksu i boli. Ipak, seks je u knjizi integralni dio priče i svaki put kada nas Phedre odvodi u nečiju spavaću sobu, ona to čini s razlogom. Je li se bojala da će pisanje o heroini koja pronalazi užitak u boli otjerati čitatelje od njenih knjiga?
- O da, itekako me plašilo! U to vrijeme (knjiga je u originalu izašla 2001., op.a.), bio je to veliki kreativni rizik. Originalnu trilogiju napisala sam puno prije nego što su knjige poput “50 nijansi sive” unijele BDSM u mainstream prozu. Ali smatrala sam da je vrijedno rizika, zato što je Phedre vrlo jak lik i autentična heroina - ističe.
Uskoro u Opatiji
Religija igra veliku ulogu u njenim romanima, a oduvijek je, kaže, bila fascinirana mitologijom, možda zato što je to najjači postojeći oblik pričanja priče. Mnogi fantasy autori, smatra, razvijaju kompleksne religijske sustave, no nikada ne dotaknu pravu ideju vjere. Ona želi da njezina vjera bude autentična, a provjereno pasionirana spisateljica jednako je tako pasionirana kada je u pitanju čitanje:
- Trenutno čitam mistične romane o Flaviji de Luce Alana Bradleya, koji je prvi roman napisao tek u dobi od 70 godina, a piše iz perspektive 11-godišnje djevojčice koja teži da postane kemičarka, a najviše je zanimaju otrovi.
Krajem kolovoza Carey dolazi u Hrvatsku. Je li u pitanju privatni ili poslovni posjet?
- Oboje! Bit ću počasna gošća Liburnicona, konvencije fantasy književnosti koja se 23. i 24. kolovoza održava u Opatiji, a potom ću tjedan dana putovati Hrvatskom s urednikom mog izdavača Algoritma, razgledavat ću i potpisivati knjige. Jedva čekam!
Za Lisbeth se nikad nisam vezala, a Bella je previše pasivna
Ženske junakinje u fantasy žanru nisu baš česte, pa nas je zanimalo tko su ostali dobro osmišljeni ženski likovi? Što je s likovima poput hladne junakinje s margine Lisbeth Salander iz “Milenijum trilogije” i vampirice Belle Swan iz serijala “Sumrak” Stephenie Meyer?
- Nije u pitanju fantasy roman, ali jedna od najboljih knjiga koju sam pročitala u zadnjih nekoliko godina, “Code Name Verity”, smještena je u okupiranu Francusku u doba Drugog svjetskog rata i govori o prijateljstvu dviju prekrasno jakih junakinja. Rekla bih da su u fantasy epici žene još uvijek slabo zastupljene, i kao likovi i kao autorice. Upravo sam pročitala kako je Peter Jackson, budući da u knjizi nema skoro nijedne, odlučio stvoriti potpuno nov ženski lik i dodati ga u sljedeći film o “Hobitu”, tako da je očito u pitanju problem koji postoji već dulje vrijeme. Nisam se previše vezala za Lisbeth Salander, a Bella Swan je za moj ukus malo previše pasivna, ali ponekad su to vrste likova s kojima se čitatelji najbolje mogu poistovjetiti - kaže Carey.