Po nekoj anegdoti, ili barem neprovjerenim svjedočenjima, k Picassu su u atelje došla izvjesna gospoda da od njega naruče spomenik Apollinaireu. Picasso ih je saslušao, potom prošetao prostorom ateljea i s drvene police uzeo jednu svoju skulpturu, pripomenuvši da bi upravo ovo što drži u rukama mogao biti dostojan spomenik Apollinaireu! Veliki umjetnik za velikoga umjetnika. Samodovoljnost umjetničkog djela koje čistom energijom rješenja pobjeđuje vrijeme.
Bila ta priča istinita ili ne, ona je dobar primjer ili makar sugestija u kojem se smjeru može o spomeniku promišljati. Silovitost kojom se ovdje raspravlja o spomeniku (i ne samo ovdje), način njegova podizanja i prateće svađe (primjerice, najnovije arhitekata i kipara) ukazuje na to da je to tipično ispiranje savjesti, la...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....