Za njima gleda lik šta je po kontejneru kopa …; investitor je firma čiji vlasnik je nećak jednog gradskog vijećnika, uglednog liječnika”… Stihovi su to pjesme “Sa mog prozora” splitske grupe TBF koja je upravo izdala novi, šesti studijski album “Danas sutra”. TBF-ovci su ostali vjerni svom izričaju, tekstovi su im i dalje uvjerljivi, društveno angažirani, umotani u ukusnu nijansu kvalitetnog sarkazma, oslikavajući atmosferu tipične zemlje u tranziciji. Ni ovaj put oštro pero Saše Antića, tekstopisca i jednog od pjevača grupe, nije poštedjelo novopečene bogataše i njihove prirodne satelite, sponzoruše, ćudoredne uglednike kojima ne smeta kako do prvog milijuna, izigrani narod koji se pali na jeftinu manipulaciju… Na albumu su, kaže Antić, radili pune dvije godine.
Šest muškaraca
“Malo se razvuklo jer smo snimali u vlastitom prostoru, a išli smo i sami miksati. Na kraju smo se, ipak, za miks i mastering odlučili otići u bolji studio. Snimanje u vlastitom prostoru ima svoje prednosti, ali se vremenski razvuče jer popravljaš i ponavljaš unedogled.
Otkako su nastali 1990. godine, TBF je manje-više u istom sastavu. Šest muškaraca, od kojih, kaže Antić, nitko nije glavni, svatko je svijet za sebe.
“Svi smo individualci, uživamo u tome što radimo. U istom sastavu smo već više od deset godina, jedino je kroz bend prošlo nekoliko bubnjara, trenutno je to Nikola Vidović, najmlađi član benda, pa nam je i to dalo malo svježine i poleta”.
Kako bi opisali glazbene žanrove u kojima se kreću? Rap, hip hop, miks?
“To je ping-pong, žanr koji smo izmislili i promoviramo ga još od prvog albuma. Još uvijek smo jedini izvođači tog žanra na svijetu i naravno najbolji u svemiru i šire.”
A još uvijek, bez sumnje, imaju snage ironizirati iskrivljene društvene vrijednosti. Smatraju li da su krizna vremena dobra za tzv. gerilsku umjetnost?
“Svaka promjena dolazi iznutra, politika ima moć ako je u službi naroda”, smatra Antić. S druge strane, narod mora biti svjestan svoje moći, mudrosti i znanja.
“Živimo u groznim vremenima, kapital sve diktira, čovjek je rob profita i ostvaruje se samo kroz spektakl i potrošnju. Kod nas je masu toga izvrnuto, više se cijene povijesne veličine političara i vojskovođa nego znanstvenika i umjetnika. Nismo svjesni velikog dijela svoje tradicije pa se kreativnost i znanje ignorira, čak ismijava. A sad hoćemo još bušiti naftu i proizvoditi oružje, to je za mene sumrak pameti. Promjene se očekuju od novih generacija, no one su na internetu. Pamet odlazi vani, a ovi što ostaju, učlanjuju se u mladeži stranaka. Sustavno se radi na negativnoj selekciji i to se valjda nikad nije promijenilo na ovim prostorima. Ne želim pridavati TBF-u nikakav veći značaj, ali po mom skromnom mišljenju sama činjenica da radimo vrijedno i predano, da ulažemo svu energiju i znanje u nešto što nema financijske garancije, predstavlja svijetlu točku u ovom društvu. Radimo iz ljubavi, mnogi će to vjerojatno nazvati ludošću“, kaže Antić.
Sumrak pameti
Kad bi morao izabrati jednu stvar koja ga najviše živcira u društvu, onda je to, kaže, licemjerje.
“Fascinantna je ta neuništiva sposobnost čovjeka da se okreće kako vjetar puše i drži se kao krpelj neke podvaljene istine, pa onda grupno i anonimno, nikad sa svojim imenom i prezimenom, nanjuši i iscipelari svakoga tko se izdvaja iz moralno veličanstvene kmetovske matrice.”
Važnost prve ideje
Koliko bendu treba da napravi dobar album?
“Dobar album može nastati u jednom danu, ako se poklope zvijezde, i takvi su albumi, ako su dobri, u pravilu legendarni. Recimo, ‘Head Hunters’ Herbieja Hancocka. Nema pravila, bitna je energija i dovoljno jasna ideja, vizija koja se prati do kraja, bez obzira da li se izvan studija svijet ruši i nestaje u paklenom ognju.”
Što se tiče tekstova, oni su u TBF-ovoj radionici uglavnom gotovi prije glazbe. Antić ih piše i kroji konstantno.
“Za glazbu je najbitnija prva ideja, ako zazvuči na prvu, onda se svi toga hvatamo. Bitan je groove i da se poklope frekvencije, može biti bilo koji žanr. Pjesma na kraju mora zvučati kompletno.”
U zamku hiperprodukcije TBF-ovci ne upadaju. Hiperprodukcija je, kaže Antić, u suštini estradna kategorija, netko napravi hit koji se bjesomučno vrti, pa se onda štancaju kopije unedogled, oni nisu u tom kolu.
Split i Saša Antić? Koloritni tekstopisac već je znao reći da se on i Split međusobno iživljavaju jedan na drugome, u zdravom sado-mazo odnosu.
Split i urbanizam
“Split je još od 70-ih godina prošlog stoljeća imao urbanistički plan razvoja, rađen stručno i po mjeri čovjeka. Koliko je god nekima nepojmljiv život u neboderu, to je tada bilo nužno zbog rasta grada i ograničenog prostora, a i moderno u arhitekturi tog doba. Međutim, od 90-ih godina naovamo, nema plana, nastaje urbani kaos koji između ostalog oblikuje naše mentalne pejzaže. Tako da je, u suštini, Split svoj urbanitet zadnji put imao prije Drugog svjetskog rata. Ovdje želim naglasiti, pojam urbano ne bih vezao uz kategorije konzervatizma ili liberalizma. To što netko radi privatno, mene ne zanima, da li sam zato više konzervativan ili manje liberalan, ne znam. Nije me briga koju glazbu netko sluša, sve dok mi ne oštećuje bubnjiće, dok daje žmigavac u prometu, poštuje starije i skuplja kakicu svog ljubimca s ulica i zelenih površina. Urbana kultura polazi od svijesti o drugome, odnosno svijesti da živimo u napučenoj zajednici u kojoj nam je ograničena privatnost i sužen prostor kretanja. Urbane sredine su dinamične i traže velik stupanj tolerancije na različitosti.”
TBF-ovci za ovo ljeto imaju dosta dogovorenih svirki, međutim, zasad nemaju u planu službenu (čitaj sponzoriranu) turneju, kaže Antić.
“Mogu najaviti prvi službeni, promotivni koncert, 5. rujna u Splitu.”
Koja će pjesma sa zadnjeg albuma razvaliti i postati hit?
“Mislio sam da će to biti ‘Banane’, a na kraju smo je maknuli s albuma. Toliko o mojoj sposobnosti prepoznavanja i stvaranja hitova.”