U Muzeju Louvre u stalnom postavu, no u dvije zasebne prostorije, izložena je trideset i jedna umjetnina, a namjera je izlaganja tih umjetnina da se pronađu njihovi pravi vlasnici, jer je riječ o djelima koja su nacisti oteli tijekom Drugog svjetskog rata.
Više od 45 tisuća umjetnina vrlo brzo nakon rata je vraćeno njihovim vlasnicima, no za njih nešto više od dvije tisuće ne zna se kome su pripadali, uključujući i 296 djela, većinom slika, koje se nalaze u Louvreu. “Slike ne pripadaju nama. Na muzeje su u prošlosti gledali kao na predatore, no naš ih je cilj vratiti vlasnicima”, rekao je AP-u Sebastien Allard, koji je na čelu slikarskog odjela u pariškom muzeju. Među izloženim je djelima i znamenita slika Théodorea Rousseaua “Izvor rijeke Lizon”, kao i “Kovač” Eugènea Delacroixa. To su i dva najpoznatija djela.
Dug i težak zadatak
Izložene umjetnine datiraju u razna razdoblja, od talijanske i nizozemske renesanse do Francuske u doba klasicizma. Kada se pokazuju na pojedinim izložbama, ispod njih, inače, obavezno, piše “MNR”, francuski inicijali za Nacionalni muzej povrata umjetnina, odnosno “Musées Nationaux Récupération”.
“Želimo privući pažnju na ovaj problem i ojačati svijest”, rekao je Allard. Ova je inicijativa najnovija u nizu inicijativa francuskih vlasti da nađe nasljednike obitelji kojima su otete umjetnine. Postoji i posebna grupa koju je nedavno osnovalo Ministarstvo kulture, zadužena za ulazak u trag originalnim vlasnicima. No, to je dugačak i težak zadatak: samo je pedeset djela vraćeno od 1951. godine do danas.
“Ljudi koji tvrde da je umjetnina njihova moraju donijeti vrlo čvrst dokaz da je pripadala njihovim djedovima ili bakama, moraju imati stare obiteljske fotografije, račune za sliku, oporuke i sl., dok se sve to provjeri, mogu proći godine”, rekao je dalje Allard. Francuske su vlasti izložile i katalog otetih umjetnina, koje se mogu pogledati i preko interneta. Čitava lista nosi ime Rose Valland, francuske kustosice koja je riskirala život kako bi zapisala sve umjetnine koje su nacisti oteli tijekom rata.
Novi zakon
Nisu svi oduševljeni inicijativnom. Primjerice, Christopher Marinello iz Londona, koji se specijalizirao za potragu umjetnina i koji je vratio vlasnicima Matisseovu sliku “Djevojka u plavom ispred kamina”, koja se nalazila u Oslu, rekao je The Washington Postu kako je od Louvrea očekivao puno više. “Ovo se trebalo raditi devedesetih. To da kasne točno dvadeset godina od Washingtonske deklaracije, to je naprosto jadno”, rekao je. Podsjetimo kako se još sredinom devedesetih, nakon što se tadašnji predsjednik Jacques Chirac javno ispričao za ulogu Francuske u holokaustu, krenulo u izradu novog zakona o povratu umjetnina.