Priča o propasti malog grada

U srpskoj književnosti Radoslav Petković (1953) pomalo je antipod Svetislavu Basari, ne toliko poetički - tu ima sličnosti - već više količinski: dok Basara “izbacuje” nekoliko knjiga godišnje, Petković piše rijetko i sporo, romani mu izlaze u nepravilnim intervalima od petnaest godina, jer ga njegovi specifični literarni interesi odvlače od disciplinirane karijere romanopisca, što ga, opet, nije učinilo manje važnim piscem od Basare.

I Petković se svojevremeno uzverao do panteona Najvažnijih srpskih pisaca, napisavši romane kakvi se od takvih aspiranata očekuju, da bi nakon “konzumacije” nekako izgubio interes za čitavu stvar. Prije ulaska u Hram Posvećenih, on je napisao nekoliko knjiga koje očito žive neki zasebni život u šarmantnom svijetu neuništivih književnih pr...