Vrlo je teško, na prvi pogled, spojiti pjevačicu Severinu i Oko, umjetnicu koja sluša Black Sabbath i Otisa Reddinga, a na ponavljanju joj je na iPadu “A Whiter Shade Of Pale” grupe Procol Harum. Upravo je ova suprotnost bila poticaj uličnoj umjetnici na zajednički performans “No root, no fruit” koji će se u srijedu, 17. lipnja, odviti u Laubi, povodom rođendanske obljetnice.
Oko aka Marina upravo se vratila iz New Yorka, gdje je izlagala u prestižnom prostoru “e-Flux”, u organizaciji kustosica WHW-a, zajedno sa Sanjom Iveković te još nekoliko međunarodnih umjetnica. Za Laubinu obljetnicu željela je napraviti performans o predrasudama, o licemjerju sredine, a za tu joj se prigodu pjevačica učinila najboljim odabirom. Suradnja je dogovorena odmah. Neke poveznice, uostalom, i postoje. Jednu će pitati “Ti samo pjevaš”, a drugu “Ti samo crtaš” (So….. you are ONLY drawing?).
“Kada sam ju prvi put zagrlila, osjetila sam da grlim živu ranu. Ona će biti svjetska faca”, navela je Severina za umjetnicu Marinu, koja je po čitavom tijelu istetovirana. Najčešći su motivi čovjekolike životinje, zaštitnici, koje često koristi u svojoj umjetnosti.
Bez predrasuda
Oko, pak, za Jutarnji kaže: “Najbitnija stvar je da zapravo Severina i ja ovisimo jedna o drugoj. Bez mog koncepta, ona ne bi bila dio ‘izložbe’ u galerijskom prostoru, a bez nje, posjetitelji neće moći zapravo vidjeti moj rad. Odnos povjerenja i uzajamnog uvažavanja kad se svoju sudbinu na trenutak prepusti nekoj drugoj osobi. Na neki način to je trenutak kad obje strane moraju otpustiti svoje predrasude, a i obrambeni mehanizam.”
Na društvenim mrežama pojavila se i zajednička fotografija njih dvije, na kojemu vidimo i lice ove ulične umjetnice, barem djelomično, što je rijetkost. Ona, naime, svoj identitet sakriva.
Počast generacijama
Oko, dalje, tvrdi, u izjavi uz performans: “Predrasude bole. I iako te rečenice i poglede pokušavamo ignorirati, riječi se zavuku negdje duboko u nas, slabimo jedni druge potpuno nepotrebno ostajući tako na razini pojedinca, ne shvaćajući da smo u zajednici ipak jači. Generacije i generacije žena prije nas proživjele su čitave živote skupljajući iskustva i rastući do novih razina i baš zato, kad se te bolne riječi pokušaju uvući u našu unutrašnjost, treba znati kako ih blokirati. Svojim životom želim odati počast svim generacijama prije mene. Želim odati počast svojim bakama koje su bile snažne žene, odajem počast svojoj majci koja je još uvijek snažna žena.”
Nije rijetkost da pjevačice budu muze umjetnicima, prisjetimo se koliko je njih samo u umjetnosti veličalo pjevačicu Madonnu (pa i naš umjetnik Krešimir Tadija Kapulica), dok je pjevačicu Björk (inače i samu umjetnicu), u svojoj umjetnosti često prikazivao njezin bivši suprug Matthew Barney, po New York Timesu, najveći suvremeni američki umjetnik.
Ni Severini, koja često surađuje s redateljem Tomažom Pandurom, a i nastupila je u mjuziklu “Karolina Riječka”, ovo nije prvi izlaz u umjetnički svijet. Naime, ona je bila muza i Dimitriju Popoviću, umjetniku koji je, ne treba to posebno napominjati, dijametralno suprotan Oko. Popovićev je rukopis, naime, pomalo i sladunjav, ide na primarne emocije, a rukopis Oko je subverzivan, beskompromisan, oštar, ulični.
Oko je street art umjetnica platinaste kose, porculanskog tena, rođena je 1981. Svoj puni identitet do sada nije otkrila, iako je na pojedinim izložbama pod punim imenom i prezimenom. Smatra da ju naziv Oko bolje predstavlja od onog koje je dobila rođenjem.
Čovjek i životinje
Osim u New Yorku, izlagala je i u londonskom prestižnom muzeju Victoria&Albert, na samostalnoj izložbi.
“Ljudi, pogotovo u velikim gradovima, poprilično su pogubljeni. Izgube pojam tko su, zašto su tamo, poljulja im se osjećaj identiteta, zato sam im nacrtala zaštitnike, da ih vrate na dobar put”, objašnjava svoj poriv da crta čovjekolike životinje.
Lauba slavi rođendan čitav tjedan. U subotu je otvorena i izložba, site-specific instalacija “No New Followers” dua TARWUK, koji čine Bruno Pogačnik Wukodrakula & Ivana Vukšić.