Alice Munro, kanadski Čehov, kako je se nerijetko titulira, ovogodišnja je dobitnica Nobelove nagrade. Najprestižnije svjetsko priznanje za književnost pripalo joj je zbog “majstorstva pisanja kratke priče”, a 82-godišnja Munro prva je Kanađanka koja je osvojila Nobela za književnost, nakon Saula Bellowa koji je tu zemlju napustio kao dječak, ali i trinaesta žena u povijesti dodjele nagrade.
“Znala sam da sam u konkurenciji, ali nisam očekivala da bih je mogla dobiti”, izjavila je laureatkinja kanadskim medijima komentirajući vijest koju je, čini se, čula od svoje kćeri. Iz Švedske akademije pokušali su je, naime, dobiti, ali nisu uspjeli, pa je Peter Englund, Akademijin tajnik, novinarima rekao da su joj ostavili poruku na telefonskoj sekretarici i dodao da se radi o spisateljici koja je “kratku priču uspjela dovesti do savršenstva”.
Kućanica i majka
Novopečena nobelovka počela je pisati još kao tinejdžerica, a prvu priču objavila je tijekom studija novinarstva. Ubrzo nakon toga odustala je i od pisanja i od studija zbog braka u kojem je jedno za drugim rođeno troje djece, a talentirana je autorica postala - kućanica. Poriv za pisanje vratio se kad je 1963. godine sa suprugom otvorila knjižaru. Pet godina poslije brak se raspao, ali je Munro imala prvu knjigu - zbirku priča “Dance of the Happy Shades”. Uslijedilo je još 13 zbirki priča za koje je Munro osvojila brojne nagrade, uključujući Međunarodnog Bookera, čiji je žiri ustvrdio: “Alice Munro uglavnom je poznata kao autorica pripovijedaka, ali svaka njezina priča ima dubinu, mudrost i preciznost za kakve mnogim romanopiscima treba cijeli vijek”.
Autorica čije su stalne teme - obitelj, brak, ljubav… - lišene patetike i klišeja nerijetko se nalazi i na listama omiljenih autora brojnih književnika.
NOBELA DOBILA ALICE MUNRO 'Ona je vladarica suvremene kratke priče'
Jonathan Franzen tako je za nju ustvrdio: “Kad čitam priče Alice Munro, dovodim se u stanje tihe refleksije i razmišljam o vlastitom životu: o odlukama koje sam donio, stvarima koje jesam ili nisam napravio, o tome kakva sam osoba, o neizbježnosti smrti. Munro je jedna od one šačice pisaca - nekih živih, ali većinom pokojnih - na koje mislim kad kažem da je književnost moja religija…”
Hrvatskoj publici Alice Munro nije nepoznanica, barem je to prestala biti prije dvije godine, kad je u izdanju Naklade OceanMore i u prijevodu Maje Šoljan objavljena zbirka priča “Služba, družba, prošnja, ljubav, brak”.
Obični ljudi
Priče o usidjelicama, blesavim djevojčicama koje zbog dosade rade okrutne stvari, suprugama koje čeznu za preljubom, muževima koji lojalnost pokušavaju dokazati kad više nisu u stanju doprijeti do onih kojima su se na ljubav obećali... brzo su osvojile ovdašnje kritičare, a zbirka je uvrštena na liste najvažnijih prijevoda te godine. Izdanje je dobilo i dva Kiklopa: u kategoriji najbolje strane knjige i najboljeg prijevoda. No, sjajne priče o običnim životima običnih ljudi, ali prepunih nekonvencionalnih obrata, dobile su i najbolju moguću reklamu - glas o njima brzo se prenio i usmenom predajom.
Ove godine gotovo jednako entuzijastično dočekan je i njezin drugi prijevod na hrvatski, “Previše sreće”, zbirka priča u kojima se bavila ženama kojima se događaju teške stvari.
Kanađani na Frankfurtskom sajmu nisu krili zadovoljstvo vijestima iz Stockholma. - Divna vijest, jako je volimo - ponavljali su na nacionalnom štandu.
Niti pola sata nakon objave vijesti uprava Sajma donijela je, pak, šampanjac na štand kanadskog i britanskog izdavača Alice Munro, dijela grupacije Random House, izdavačke kuće koja na ulazu u štand drži pano s popisom svih 60-ak svojih nobelovaca, uključujući Ivu Andrića.
- Ne znam kad će mi sići osmijeh s lica - kaže nam Kristin Cochrane, zadužena za autoričina kanadska izdanja. - Ona je veličanstvena autorica i veselim se zbog svih novih čitatelja koji će je tek otkriti, no ovo priznanje važno je ne samo zbog nje nego i kao priznanje kratkoj priči, ali i doprinosu žena svjetskoj književnosti.
Neće više pisati
Becky Hardie, pak, zadužena za izdanja nobelovke u Velikoj Britaniji, napominje da se malo tko može mjeriti s Alice Munro u pisanju kratkih priča. - Intenzitet tih priča je nevjerojatan, kao da čitate roman. I ona je - vrlo jednostavno - čista, vrhunska umjetnica.
Početkom srpnja Alice Munro u jednom je intervjuu dala naslutiti da više neće pisati. “Nisam sigurna da više imam energije za to”. Njezini urednici jučer su ponavljali da će je pokušati nagovoriti. - Razumijemo, ona već toliko dugo piše i sigurno se umorila. Ali, ljudi svašta kažu i onda se predomisle. Nadajmo se da će i ovaj put, zbog svih čitatelja koji je vole, biti tako.