ZAGREB - Biste li se usudili reći fatalnom, mističnom Škorpionu da je nakon 40-ak godina identifikacije sa svojim znakom odjednom, preko noći postao ljupka, šarmantna Vaga kojoj je diplomacija u krvi? Ako je i vas uznemirila vijest o 13. znaku, Zmijonoscu, ne brinite, jer vaš zodijački identitet nije doveden u pitanje.
O čemu je tu zapravo riječ? Prema astronomima, ekliptika jednim svojim dijelom presijeca područje zviježđa Zmijonosca , pa bi zbog toga ono moralo biti uzeto u obzir zajedno s 12 ostalih postojećih Zodijakalnih zviježđa.
Činjenica da ekliptika presijeca 13 postojećih zviježđa dokazuje neispravnost postojeće astologije koju bi se trebalo podrediti diktatu astronomije i prilagoditi stvarnoj nebeskoj situaciji. Pri tome se ide toliko daleko da se ispisuju novi znakovi i njihova vremenska razdoblja tokom godine.
Sve odiše jednom neopisivom lakoćom diletantizma. Astronomi stalno zaboravljaju da astrologija ne postoji od jučer. Riječ je o pogledu na svijet koji egzistira tisućama godina i unutar kojega su svoj doprinos dali ljudi koji su bili dijelom intelektualne elite. Baš kao i filozofija, i astrologija se razvijala preko različitih škola te pri tome njegovala slobodu kreiranja novih individualnih pristupa.
Najsmješnije u čitavoj priči o trinaestom znaku je što njezinim lansiranjem astronomi nastoje diskreditirati modernu tropsku astrologiju koja za referentni okvir uopće ne uzima nebeska zviježđa .
Poznata je činjenica da tropska astrologija svoj Zodijak ne zasniva na konkretnim zviježđima, nego u svrhu definiranja znakova koristi podjelu godine na 12 jednakih razdoblja. U tom kontekstu se tropski astrolozi uopće ne bi trebali uzrujavati oko postojanja Zmijonosca i ubacivati bilo kakav 13. znak.
Uvodeći Zmijonosca astronomi čak ne dovode u pitanje ni takozvanu sideralnu astrologiju koju koriste indijski i tibetanski astrolozi. Iako je sideralna astrologija zasnovana na dijeljenju neba na 12 jednakih područja, ona izlazi izvan okvira konkretnih zviježđa i slijedi neke druge zakonitosti.
Izlaženje Zmijonosca na ekliptiku ulazi u okvire takozvane konstelacijske astrologije koja svoja tumačenja zasniva na stvarnoj nebeskoj situaciji.
To je najstariji oblik astrologije koji se prakticirao u vrijeme njezinog nastajanja na području Mezopotamije. Svaki oblik astrologije ima svoje probleme i podložan je kompromisima, pa tako i konstelacijska astrologija koju očigledno preferiraju astronomi.
Naime, zviježđa na nebu nisu jednake veličine, a na nekim mjestima se preklapaju.
Iz tog razloga je vrlo teško praviti bilo kakve uređene podjele i klasifikacije. Konstelacijska astrologija najbolje funkcionira kada se koristi unutar okvira direktnog povezivanja planeta i pojedinih zvijezda, što je u porastu zanimanja za šamanizam postalo vrlo aktualna praksa. Ako malo bolje razmislimo ideja o uvođenju 13. znaka Zodijaka astrološki gledano može biti sasvim legitimna.
No, u tom slučaju oni koji to čine bi trebali razviti jedan novi astrološki sustav zasnovan na potpuno različitim pravilima zaključivanja od ovih postojećih. Nakon toga treba, naravno, vidjeti hoće li taj novi sustav uopće smisleno funkcionirati.
U suprotnom, dolazi do brkanja jabuka i krišaka, a onaj tko to čini ispada smiješnim. Svima koji u zadnje vrijeme žustro raspravljaju o novom Zodijaku s 13 znakova ne bi bilo loše napomenuti kako on već odavno postoji.
Riječ je o lunarnom Zodijaku koji se zasniva na Mjesečevom kretanju i prati njegovih 13 mjeseci tijekom godine. Ovakav Zodijak je služio kao referentni okvir u davnoj prošlosti. Njegov cjeloviti prikaz nalazimo u astologiji koju su prakticirali Kleti i koji su umjesto postojećih znakova koristili po jedina drveta.