S Ratkom i Emilom išao sam u isti gimnazijski razred. Dok smo Emil i ja bili više-manje činovnička djeca, Ratko je bio važan zato što je njegov tata često putovao u inozemstvo, kupujući pluto za svoju firmu.
Ratko je prvi položio vozački ispit i počeo voziti tatinu Škodu. Zahvaljujući tome spremali smo se na naše prvo pravo, slobodno ljetovanje.
Spremali smo se u Vrbosku, na Hvar. Vozili smo se starom cestom preko Like prema Splitu pa trajektom. Uvijek sam se plašio onih serpentina iznad Obrovca. Sve vidiš pred sobom a ne možeš biti siguran da ćeš stići dolje, do mosta. Rac je bio sjajan vozač. Stali smo se na Šibenskom mostu i radili bungee-jumping pogledom.
U dvorištu njegove djedovske kuće bila je čudesna sjena od smokve, nad starim drvenim stolom. Bilo je to nešt...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....