1991.: Obiteljski odmor u Mošćeničkoj Dragi u sjeni neizbježnog rata

Otkako sam pročitao roman “Mi” ruskog klasika Jevgenija Zamjatina, to je za mene postala problematična zamjenica. O kome govorimo kada govorimo o nama, kada pišemo: mi?

U ovoj kronici jednog prohujalog životnog ljeta koristio sam je više puta. Mi, to smo bili Nina i ja. Mi, to smo bili ovo i ono moje društvance - na brzu ruku skupljeno, više-manje, kako bi rekao Ivan Slamnig.

Najviše vremena uoči ljeta 1991. provodio sam s Veljkom i Lordanom - oni su zajedno radili na filmu “Haloa” ako se ne varam. Kod Zapadnog kolodvora išli smo na ćevape i pili vino. (Poslije je ta ćevabdžinica odletjela u zrak.) Razgovarali smo o poslu, ljetu, i moru, kao da se oko nas, i s nama, ne “aranžira” rat. Razišli smo se u srpnju; Veljko je otišao na more, a zatim u ZNG. U vrućem gradu ostao sam s f...