SPOMENAR

1994.: Bijeg u posve drugačiji svijet - selo moje malo!

To je mjesto zafrkancije, rada, masne šale, nerijetko erotske, i dostojanstva. Sir je uvijek friški, a kruh netom pečen
 SIPA

Ako često zalazimo na ista mjesta, tretiramo kao poznanike osobe koje poznajemo samo iz viđenja. “Joj, pa ja njega znam”, rekao sam videći u novinama fotografiju famoznog Sukija - puno ime Jadranko Smoljan.

Bilo je to, naime, ljeto financijskog inženjeringa, kako su se lijepo nazivale razne vrste prijevara.

“Je li zbog preuređenja kafića Tomato (u Tkalčićevoj ulici) postao običan redar u financijskom inženjeringu ili mu je apetit porastao”, dvojio je novinar Jurasić. Pisalo se o kraljevskoj obitelji toga inženjeringa u kojoj su kraljica i kralj bili Vesna Pavković i Đani Jašarevski, a Suki - prestolonasljednik.

Strah od sutrašnjice

Poznavao sam toga lika iz Saloona, sjedio je za stolom za kojim se “stalno” pio viski i činilo se, izdaleka, da uvijek ima svega, od pića do najzgodnijih cura. Otvorili neki trgovine rogovima i kopitima, dakle gotovinom na margini rata. Na van je izbilo veliko i jalovo očekivanje od demokracije - brzo, prekonoćno vlastito bogaćenje. Kako nisam sudjelovao, pa niti stradao, tako detalje ne znam. No, vjerujem da su spomenuti inženjeri duša praktično odgovorili na potrebe građana, i na strah od sutrašnjice.

Djelovali su mi kao novovjeki protagonisti TV serije “Kuda idu divlje svinje” pisca Ive Štivičića i redatelja Ivana Hetricha. Samo što više nije bila riječ o švercu mesa ili čega drugoga, nego o skromnom kapitalu što ga je trebalo pošteno (?) oploditi i uvećati na dobrobit svih nas

Ljeta 1994. raskrinkana mreža financijskog inženjeringa povezivala je gradove i sela, iskrsnula je kao nekakva industrija. Znam da su pojedini rođaci i poznanici izgubili dosta novca. Vijesti o tome čitao sam na ljetovanju - na selu.

Uvijek me intrigiralo “selo moje malo” u češkom humoru, kako se i zove jedan film oskarovca Jirzyja Menzela. (Dobio ga je za “Strogo kontrolirane vlakove”, po dužoj pripovijesti Bohumila Hrabala). To je mjesto zafrkancije, rada, masne šale, nerijetko erotske, i dostojanstva.

U glamuroznoj industrijalizaciji mi smo se naučili stidjeti sela, iako odande, većinom, potječemo. Zbog toga Krležino zgražanje nad silnim i bezbrojnim plemićima, nad visokim vojnim licima, svijetlim plemenitašima i uglednim građanima u 35. koljenu itd.

Svijet za sebe

Jesu li, doista, sva hrvatska sela propala, pa je tek ostalo Smojino “malo misto” kao jedini dio zajedničkog zavičaja izvan grada? A što se dogodilo selu o kome je pisao Slavko Kolar, ne samo u “Brezi”, nego i u pripovijetki “Kriza”? Ta nije, valjda, Mladen Kerstner opisao, u Gruntovcu, posljednje “kajkavsko” selo.

Rijetko smo se vraćali na selo. Uglavnom za vikend. Dok sam bio mali, volio sam igrati u Lipovcu, kod Konjščine, nogomet na dva mala i hokej na ledu, po barama. A onda sam se u pubertetu izvlačio na sve načine i puštao starce da idu sami. Ta naučio sam kako izgledaju krava i štala i stog sijena i vrt pokraj hiže.

Selo je s ratom dobilo drugo značenje. Tijekom čestih i dugih zračnih uzbuna, u Zagrebu, vozio sam ponekad Ninu i malog, trogodišnjeg Jana u selo bake Ljubice, blizu Zagorske magistrale. Trebali smo proći Zaprešić, da bismo se za nešto više od pola sata našli u sasvim drugačijem svijetu.

Kupljenovo je za sve nas bilo svijet za sebe. Osim toga, odavde sam mogao odjuriti u Zagreb, obaviti posao i vratiti se. U velikoj familiji nedjelja se mogla provesti idući od kuće do kuće, od kave do kave, od gemišta do gemišta.

Selo je bilo bogato. Oni koji su ostali na gruntu, radili su od jutra od sutra. Njihovi najbliži bili su gastarbajteri i pomogli im nabaviti traktor i druge poljoprivredne strojeve. Pripadale su im nove, lijepe i prazne katnice, što su čekale da dođu na godišnji odmor. Domaći su radili, dobrim dijelom, u Zagrebu.

Proveli smo ljeto ‘94. na selu. A na more nismo niti pomišljali. Stanovali smo u kućici koja je bila prigrađena gospodarskim zgradama. Tu su, inače, živjeli radnici tijekom žetve i berbe. Jan se uživao igrati sa psom čuvarom i kozama. Obilazio je krave. Jednoga dana uzeli smo lojtre i brali trešnje. Zaboravio sam na voćnjak zrelih trešanja, i njegov miris, i na zvuk pčela. Bilo je u njemu i nekoliko stabala višnje.

Promatrali smo nerasta koga su upravo vratili s oplodnje. Promatrali smo strica Jožeka kako odlazi i vraća se traktorom s njive. On je šutke obavljao sve što je morao. U šetnjama bi nam se pridružili seoski psi skitnice.

Zaboravio sam na obiteljske zajednice muha u štali. I na gart-ruže pod prozorom kuće. Sjedio sam s Bakicom, koja se približavala 100. godini - a čije ime nisam nikad naučio - i slušao istinite priče o Drugom svjetskom ratu. O njenoj djeci, i bolestima.

Rat je odavde bio jako daleko. Kao i Zagreb. Bilo je dovoljno otići 40-ak, ili manje, kilometara prema sjeveru da bi oslabila njegova prijetnja i značaj. Tu nije bilo nestašice ovoga ili onoga. Svakoga se dana pekao kruh. Klala se domaća živad. U ledenici se još čuvalo mesa od prošlogodišnjeg kolinja.

Ljeto na selu vraćalo me u djetinjstvo. U ono doba kad se periferija Zagreba, oko Remize, sastojala od malih prizemnica, vrteka, pumpi po dvorištima i od polja Bugara. Kad su ulice bile najvećim dijelom neasfaltirane, a tvorničke sirene najavljivale dolazak omiljenih ljepotica.

Kad je rijetki “fićo” dizao prašinu kao kramar glas, idući za dvokolicom ili trokolicom: “Kišobrane popravljam, stare krpe skupljam...” Vraćao sam se u ono prohujalo doba kad su se stare stvari popravljale i krpale, kad je još bilo majstora, i kad se govorilo da se hiljada ispunila, ali dve ne buju.

Sve miriše na prirodu

Život je iz seoske perspektive zadobivao na vidljivosti, isprepletenosti i povezanosti svojih detalja. Od njive, vrta i štale do ručka na stolu. Sve je mirisalo na prirodu, toplu zemlju, sijeno, poslovično domaće, u smislu - zdravog. Sir je bio friški, i vrhnje, kukuruzni kruh netom pečen.

Ali, rat je bio na korak daleko. I moje najstrašnije, posljednje ljeto.

Hit ljeta: ‘Streets of Philadelphia’

Malo kasno za ljeto, ali dovoljno za ‘94. uskrsnuli su Beatlesi. Dobrotom Yoko Ono, Sir Paul McCartney i druga dvojica živućih članova (G. Harrison i R. Starr) dobili su demo-snimke pokojnoga Johna Lennona. Pjesma “Free As a Bird” popela se na ljestvice.

Najprodavanije i najslušanije pjesme ljeta ‘94. bile su: Streets of Philadelphia (B. Springsteen), All For Love (B. Adams, R. Stewart i Sting), Cotton Eye Joe (Rednex), I Swear (All-4-One) i Without You (Mariah Carey).

Sigurno je jedan od najslušanijih hitova bio onaj Nirvane: The Man Who Sold the World. Tome je mogla pridonijeti i tragična smrt njihova vođe Kurta Cobaina čije je mrtvo tijelo pronađeno 8. IV. u njegovoj kući.

30. VIII. u trgovine je stigao debitantski album Oasisa “Definitely Maybe” i postao najprodavaniji u V. Britaniji.

30. svibnja u optjecaj puštena hrvatska kuna

19. I. RH i SRJ potpisale u Ženevi Deklaraciju o normalizaciji odnosa te o otvaranju ureda u Beogradu i Zagrebu

29. III. u ruskoj ambasadi predstavnici hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba potpisali sporazum o trajnom primirju, uspostavi gospodarskih odnosa i političkom rješenju. “Sporazum stupio na snagu 4. IV. i omogućio Hrvatskoj relativno uspješnu turističku sezonu, ali su daljnji pregovori zašli u slijepu ulicu (srp. strana je samo kupovala vrijeme).”

24. IV. Istra primljena u Skupštinu europskih regija

30. IV. u Zagrebu osnovani Hrvatski nezavisni demokrati; predsjednik S. Mesić

30. V. puštena u optjecaj kuna, nova hrvatska valuta

IX. HSLS na skupštini Liberalne internacionale u Reykjaviku primljen u punopravno članstvo

10. - 11. IX. papa Ivan Pavao II. posjetio Hrvatsku; na Hipodromu slavio misu pred oko milijun nazočnih

na Starčevićevu trgu otvoren Importanne, prodajni centar, “prvi takav u Hrvatskoj”

potpredsjednik Vlade B. Škegro u Zadru: voda najveći problem

kardinal Kuharić putuje u SAD

saborski zastupnici, na čelu s D. Krpinom, boravili jučer u “posebnom”, Zapadnom sektoru; područje Daruvara i Grubišnog Polja “okupirao” Unprofor

“turisti jači od granata”, vraćaju se u Cavtat; popunjeno 60 postelja u hotelu Supetar; u srpnju je radilo 80 posto kapaciteta

napreduje gradnja Masleničkog mosta - temelji duboko u Novskom ždrilu; tek nakon potpisivanja Zagrebačkog sporazuma radovi su pojačani

ličnost tjedna Fikret Abdić; “talac negativne geografije”

hoće li nam Šveđani doista deportirati 5000 BiH izbjeglica: “izgon zbog hrvatske putovnice”

tečaj u kunama: 100 DEM = 365.1500 (kupovni); 1 $ = 5.6699

na Zagrebačkom ljetnom festivalu te večeri nastupa Izraelska filharmonija pod ravnanjem Zubina Mehte, u Lisinskom u 21 sat

na IX. Zagrebačkom histrionskom ljetu izvodi se “Grička vještica”

dva lobija HDZ-a svađaju se zbog zlatne koke - Nacionalnog parka Krka, izvještavao S. Ferić iz Skradina

45. dubrovački ljetni festival: “Čudo se dogodilo uz more”, izvedena premijera “Tužna Jele” M. Vodopića u režiji I. Kunčevića

u Puli vrhunski spektakl: II. međunarodni festival mode - moda 3000

vagonsko izbjegličko naselje u Čakovcu; izbjeglice iz Posavine ili život na slijepom kolosijeku

supredsjedatelj Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, Thorvald Stoltenberg, ovaj će vikend posjetiti Beograd i Pale

Ukraden ‘Krik’ E. Muncha

6. II. masakr na tržnici Markale u Sarajevu: od granate poginulo 68 civila, ranjeno njih 200; mnogi ranjenici sudjelovali su, nekoliko godina poslije, u snimanju ove povijesne scene za film M. Winterbottoma “Welcome to Sarajevo”

12. II. u Oslu je ukradeno ulje “Krik” E. Muncha (vraćeno 7. svibnja)

28. II. američki lovci F-16 srušili 4 srpska zrakoplova iznad BiH, nedaleko od Banja Luke, zato što su kršili zabranu letenja

6. IV. predsjednici Burundija i Ruande ubijeni u avionu, srušenom raketom zemlja - zrak; slijedi genocid u Ruandi

6. V. završen tunel ispod La Manchea

21. V. na sudu u Palermu bivši talijanski premijer Giulio Andreotti optužen je za povezanost s mafijom

6. - 8. VI. na pregovorima u Ženevi dogovoren jednomjesečni prekid vatre “za jugoslavenski rat, no nije trajao dulje od nekoliko dana”

2. VII. u Medellinu ubijen kolumbijski nogometaš Andres Escobar (27) zato što je na Svjetskom prvenstvu zabio autogol u utakmici sa SAD-om

17. VII. pobjedom nad Italijom (3-2 na penale) Brazil je postao svjetski prvak

13. XI. Michael Schumacher osvojio svoju prvu titulu svjetskog prvaka Formule 1

Tarantinov “Pakleni šund” novi je apsolutni filmski hit

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 22:12