Duška Ćurlića pamtim iz davnih dana, još kada je u Večekovim “Glembajevima” u Gavelli glumio lijepog plavog dječaka koji se barunici obrati zdvojnim “aber Mutti”. Na jedini Duškov tekst, “aber Mutti”, svi smo bili pomalo zavidni jer svatko iz našeg društva imao je tada neke dramske planove: da postane glumac ili glumica, da upiše dramaturgiju, režiju, da bude scenarist…
Duško naposljetku nije upisao Akademiju, završio je politologiju i novinarstvo, radio na radiju, a potom osvanuo na televiziji, na zadovoljstvo brojnih gledatelja, zadivljenih lakoćom i šarmom kojim obavlja svoj posao.
I premda je nepojmljivo da bi ležerni Duško patio od treme, njegova mi je žena objasnila da je taj osjećaj neizbježan. Dok je njegova amplituda išla od kazališnih dasaka do tele...
Duško naposljetku nije upisao Akademiju, završio je politologiju i novinarstvo, radio na radiju, a potom osvanuo na televiziji, na zadovoljstvo brojnih gledatelja, zadivljenih lakoćom i šarmom kojim obavlja svoj posao.
I premda je nepojmljivo da bi ležerni Duško patio od treme, njegova mi je žena objasnila da je taj osjećaj neizbježan. Dok je njegova amplituda išla od kazališnih dasaka do tele...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....