Spalio sam svoj ormar, otplesao ritualni ples i sad sam slobodan. Ničega se ne bojim. Kaže mi to Hrvoje Vukov dok sjedimo u njegovu stanu, ujedno i poslovnom prostoru, i pijemo kavu iz french pressa. Ne okrećem se pogledati gdje je taj spaljeni ormar, ne samo zato što u Hrvojevu stanu od tridesetak kvadrata nema ormara, osim ako ne računamo onaj kuhinjski, piše Globus.
Ormar je, naravno, metafora. Računam na to da će ovaj tekst pročitati i generacija moje mame koja nema pojma što znači “ormaruša“. Sama ne bih nikad tako nazvala nekoga tko skriva da je homoseksualac, tko se nije “outao“, odnosno “izišao iz ormara“. Ružan mi je taj pojam, pomalo uvredljiv. Ali znam da homoseksualci tako nazivaju jedni druge, znaju biti okrutni u humoru, rugati se “ormarušama“ koje se ne usude drugima...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....