Imamo situaciju s mojom sestrom koja je protiv interesa svoje majke, a kako nje više nema - protiv mene. Ja s njom ne želim komunicirati preko medija, kao ona kada je izjavljivala kako je opljačkana spominjući ne znam koji navodno ukradeni nakit. Problemi što ih je proizvela rješavat će se na odgovarajućim institucijama. O svojoj majci i sebi samome ne govorim jer postoji puno ljudi koji primjerenije mogu posvjedočiti kako sam se brinuo za ‘svoju staru’. Katastrofa je što je moja sestra uradila, po novinama je davala izjave da ne zna od čega je mama umrla kao da je to za čuditi se s obzirom na njenih skoro 100 godina. Na Državno odvjetništvo dala je ustanoviti tko ju je otrovao, meni iza leđa poslala je njeno tijelo na Sudsku medicinu, s kojega mi je za dva dana stigao izvještaj da je umrla prirodnom smrću. Ondje piše da je to zatražila “jer kći pokojnice sumnja na ubojstvo trovanjem lijekovima- ogorčeno, razočarano, u dahu iz svog doma u Ženevi poručuje inženjer Ivica Jelinek (69), sin legendarne kolumnistice, dizajnerice i stilistice Žuži Jelinek, na upit da prokomentira mučnu kuloarsku priču čiji najnoviji detalji o bespoštednom ratu između njega i sestre, dizajnerice Diane Marazza Jelinek (64) cure u javnost ovih dana.
- Možete misliti, skoro su poludjeli na to u staračkom domu Lavoslava Schwarza, pa zar su oni neki poznati trovači?! Jedan od inspektora koji nas je ispitivao po toj luđačkoj prijavi na kraju mi je rekao da ne trebam slati više svjedoka i sa suosjećanjem dodao da, kad bude star, želi da se njegova djeca o njemu brinu kao ja o svojoj majci. Od mene toliko, to je moj stav, javio sam vam se bona fide i molim da nadalje poštujete što se ne želim spuštati da više komentiram o procesima i glupostima što se proizvode svakodnevno, poput sestrine prijave poznatog odvjetnika da je izgubio originale nekih oporuka koje ionako nisu važeće. Skupa sa mnom, optužila je i njegovateljice da su trovale mamu, kao i medicinske sestre, očito ima fobiju od trovanja. Zato je mama završila u domu, moja sestra praktički ju je izbacila van, pa je zadnje dane umjesto u svom okruženju otišla u dom kojemu je godinama pomagala. Žalostan kraj, ali to je tako - kazuje, želeći dati diplomatski i brz odgovor, ali ljudska ojađenost je jača.
Postupci u tijeku
- Zamislite, ona je otišla na policiju prijaviti ljude koje sam angažirao, jer ja sam se skrbio o mami već 6-7 godina, da na crno primaju plaću. Pa to su žene, njegovateljice i medicinske sestre, koje su njenoj majci prale pozadinu svaki dan! Katastrofa! Na Državnom odvjetništvu vode se sada dva predmeta: moj protiv sestre, zbog iznuđivanja potpisa od nemoćne osobe mjesec dana prije smrti u svrhu ekonomske koristi, i drugi, u kojemu traži da se utvrdi nepoznati počinitelj koji ju je otrovao. O detaljima ne bih jer postupci su u tijeku, samo vam želim potvrditi da se naši problemi rješavaju na odgovarajućim instancama - objašnjava o poduzetim pravnim koracima pa rezimira.
- Mama je umrla 23. siječnja ove godine, a ova luđakinja nije joj dala mira ni u smrti već, kao što sam rekao, iza mojih leđa poslala ju je na obdukciju i toksikološku analizu koja je dovršena 26. siječnja i unutra stoji da je umrla prirodnom smrću. Biste li vi svoju mamu u 99. godini dali da je režu? Kome god to kažem, a znam puno ljudi, svi se križaju i kažu: Isuse Bože! U ekonomski dio neću ni ulaziti jer zna se da je cijeli život na grbači svoje majke, a sad daje spomenute izjave, mislim, katastrofa! U posljednje vrijeme ima to veze s novcima, ali čitav život bila je prisutna mržnja, ljubomora, teška paranoja, na granici ludila! S njom nemam kontakta i čim je manje čujem, ljepše mi je u životu. Ne želim je vrijeđati, ali to je moj križ na leđima. Ponavljam kako mama nije doživjela ni 100 godina, sve upućuje na to da smo slabi trovači. Diana Marazza Jelinek, koja inače živi u Luganu, javila se s poslovnog putu u Italiji, sa svojom stranom priče u kojoj ne ostaje dužna na teškim riječima.
- Jako mi je teško jer majka nije umrla prirodnom smrću, a moj brat mora se tako braniti. Zato je proces na policiji, kao što je bio i prije tri godine jer već onda ju je htio likvidirati. Drogirao ju je, imam dokaze. Moj brat je nju sirotu, nažalost, prevario. Imam video snimljen par dana prije smrti moje majke u kojemu me moli da je spasim jer se sin ne brine za nju. Ne znam što bih vam drugo rekla, jako mi je neugodno, molim vas, probajte me shvatiti - tvrdi njena kći.
Žuži Jelinek tako i nakon intrigantnog života i dalje - intrigira. Ne znamo koliko bi joj bilo drago da zna kako umjesto ljubavnom i seksualnom tematikom pozornost privlači pravosudnim temama, ali čuvena predvodnica modernih self-helpova svojim je imenom dodatno podgrijala zanimanje za nelijepu situaciju u kojoj se, ruku na srce, nađu mnogi među nama. Nasljedstva, osobito izdašnija, znaju biti k’o prokletstvo što biva veće proporcionalno komadu kolača o kojem se radi. A Žuži je mnogo toga za svog dugog i vrijednog života skupila, nekoliko vila na Ženevskom jezeru i u Opatiji, zatim stan na Trgu bana Jelačića u kojemu je živjela, nakit, umjetnine, novac, uglavnom ostavštinu milijunske vrijednosti čiju je točnu vrijednost sada nemoguće procijeniti jer duhovi su uznemireni i u fokusu je prljav veš koji nemilice izlazi na vidjelo.
No, ono što egzaktno možemo znati je u kojoj je fazi istraga. Upitani za nalaze obdukcije, iz Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati uputili su nas da se raspitamo na policiji u Heinzelovoj, kamo su poslali izvješće.
Spis je u DORH-u
- Jedino što vam zasad možemo reći je da smo postupili po predmetu i sada se spis nalazi u Državnom odvjetništvu - izjavio je Mario Kovač iz Službe općeg kriminaliteta Sektora krim policije, gdje su na osnovi prijave Diane Marazza Jelinek, da joj je majka otrovana, ispitani njen brat i njegovateljice. U drugom predmetu, u kojemu su bili na informativnom razgovoru vezano uz optužbu za iznuđivanje potpisa od nemoćne osobe u svrhu ekonomske koristi, prijavio je Ivica Jelinek svoju sestru, a vođen je u Policijskoj postaji u Petrinjskoj, o čemu nam je izjavu dao Zlatko Antić iz njihove službe za odnose s javnošću.
- Krajem listopada i početkom studenoga 2015., u 1. PP Zagreb postupano je po prijavi kćeri preminule. Nisu utvrđene osnove sumnje za pokretanje kaznenog postupka. Provedene su sve potrebne provjere, znači nije utvrđeno postojanje kaznenog djela, o čemu je i stranka obaviještena. Dok se odvija pravosudna drama, suprug pokojnice, njen vršnjak Milorad Ronkulin, u tišini svoga doma prekoputa Žužinoga stana žali za njom. Bio je njen četvrti muž, najzrelija i zadnja ljubav, i sad mu valja prebroditi tugu zbog rastanka. U poznoj dobi, kada odlasci bližnjih osobito teško padaju i uzevši u obzir povremenu demenciju, nije mu nimalo lako, ali bar s ostavinom nema ništa jer par je prije vjenčanja potpisao predbračni ugovor po kojemu u slučaju rastave ili smrti svaki zadržava svoju prethodnu stečevinu. Jednom dnevno odlazi u laganu šetnju gradskom špicom, a ostatak vremena o njemu se brine nećakinja Senka.
Za razliku od njega, u neugodnu situaciju uvučene su kolateralno njegovateljice, medicinske sestre i starački dom koji je bio zadnja adresa Žuži Jelinek.
Na upit za komentar uime Doma zaklade Lavoslava Schwarza, socijalna radnica koja se o njoj skrbila, Branka Anđukić, kratko je rekla:
- Žao mi je, na tu temu nemam ništa reći i ništa iz ovoga doma ne može o tome ići van pa molim da nas se u vezi s tim više ne zove.
Delikatna situacija
Razumljivo, svakom normalnom neugodno je govoriti o jednoj tako delikatnoj obiteljskoj situaciji. U tom nezavidnom položaju našle su se i njegovateljice. Posljednje tri godine isto toliko njih smjenjivalo se oko Žuži, s njom su se sprijateljile, a sada se moraju odazivati na informativne razgovore. Obične su žene iz naroda, vele, nenavikle na ovakve situacije i sram ih je, pa im sve to jako teško pada i razmišljaju da Diani Marazza Jelinek uzvrate tužbom za duševne boli.
- Ona nas optužuje da smo je ubile odnosno trovale, a kad bi pod stare dane kolabirala, odvela bih je u bolnicu u Vinogradskoj, gdje su doktori utvrdili da su joj vrijednosti u nalazima bolje od njihovih, ali joj biološki sat prirodno otkucava. Diana nas uvjerava da smo joj nešto stavljale u hranu, mene da sam je trovala tabletama, a davala sam joj sve po propisanom: isprva za spavanje Praxiten, da bi joj ga poslije kada je postala nemirna, jer od starosti su joj stradale moždane vijuge, liječnik nadomjestio Normabelom od 2 mg za noć, po potrebi. Uzimala je propisanu terapiju za srce, tablete za regulaciju tlaka, Fursemid i kalij za izlučivanje viška vode, Stugeron za bolju cirkulaciju te vitamine za oči. Evo, sve sam zapisivala u bilježnicu: što, kada i koliko je uzimala. Hodala je sobom oslanjajući se na hodalicu, normalno rezonirala i razgovarala do pred kraj, tvrdi naša sugovornica koja je, priznaje, još ne može prežaliti. Voljela je njihovu domaću kuhinju, popiti čašicu vina poslije ručka te čokoladnu i parfait tortu iz obližnje slastičarnice Amelie.
- Bile smo si jako dobre, znala mi je reći ‘ja sam tvoja druga mama’, toliko me voljela. Molila me da joj se zakunem kako je nikada neću ostaviti, ali tek nakon što je testirala moje poštenje, ostavivši nekoliko puta kuverte s novcem na mjestima gdje je znala da ih mogu krišom uzeti. Kći je mamu došla vidjeti zadnju godinu i govorila joj je protiv Ivice, a Žuži je na to nesretno komentirala, ‘ja imam kćer, ona je lepa, ali je lažljiva i pokvarena!’ Slutila je da će do svega ovoga doći, ali ostavila je Ivici što je dobio jer se on brinuo o njoj, a snaha, njegova žena, jedna draga osoba, kupovala bi joj što je poželjela, od običnih potkošulja do šljokičastih oprava koje je voljela za promocije - prisjeća se pa nastavlja.
- Po onome što sam ja vidjela, uvijek je bila ljuta na kćer jer je ona lagala, pa joj nije vjerovala. Čula sam da je prodala nekretnine u Švicarskoj i dala joj od toga 700.000 franaka, ali ona je tražila još, tvrdeći da ništa nije dobila. Žuži se ljutila, tvrdeći da ima izvod iz banke o isplati. Ostavila joj je i stan na Trgu bana Jelačića sa svim umjetninama, ali ona sad hoće i vilu u Opatiji. Potkraj Žužina boravka u kući, jednom su se Ivica i Nana, kako smo od milja zvali Dianu, potukli, odnosno, on je došao jer nije znao da je ona u stanu, a ona ga je tako ošamarila da su mu naočale odletjele na pod, a ona ih je gazila. Tad sam konačno povjerovala Žužinim riječima, koja je poslije toga otišla u dom, negdje krajem studenoga. Diana je, bijesna na mene što joj ne vjerujem da ju je brat udario, tada prvi put zaprijetila da će me tužiti ‘jer joj dajem tablete koje ne smije piti i hranu kakvu ne bi trebala jesti’, a ja sam se razljutila i rekla joj nek’ zove policiju. Nakon te scene dala bi otkaz, kaže, da joj nije bilo žao ostaviti Žuži koja je bila izvan sebe. Sve tri njegovateljice priopćile su sinu Ivici da će otići jer ne mogu trpjeti kćerino ponašanje. Misle da bi njihova štićenica poživjela dulje, da je to nije psihički ubilo. Medicinske sestre savjetovale su sinu da je smjesti u dom, da bi imala mir. Pred kraj je jako smršavjela. Svjedočila je, kaže, i neugodnim scenama u domu, kada je kći sekirala mamu, uvjeravajući je u neistine. Njegovateljice su je posjetile i zadnji dan života, kad je već ležala na Rebru i polako odlazila.
Skupi gebis
- Kad je toga 23. siječnja u 20.20 umrla, nisam vidjela da muškarac tako može plakati kao njen sin Ivica pa sam zaplakala i ja. Nakon skoro mjesec dana pozvana sam na obavijesni razgovor u policiju. Iako šokirana, sve sam im rekla kako jest, među ostalim i da joj je Diana uzela skupi gebis, uvjeravajući je da treba novi, pa da sebi ostavi novce. Kad je Žuži već bila dementna, kći je pozvala javnu bilježnicu pa su joj na deset stranica uzimali otiske prstiju, navodno za zubara, a znala sam da se radi o oporuci iako je odavna sve podijelila. Sramota! Srozao ju je jal i pohlepa. Mati ju je voljela, ali ne i to što radi. A od sina joj ni ptičjeg mlijeka nije falilo, dokle god je živjela, njena riječ je za njega bila zadnja. I zavrijedila je to. Druga njegovateljica potvrđuje navode kolegice. Objede Diane Marazza Jelinek smatra fiksidejom. Iako je Žuži u domu imala bespogovornu skrb, veli da se najbolje osjećala u svojoj kući. Bila je prisutna i kad su se braća potukla. Sve je to Žuži pogađalo do te mjere da je naočigled kopnila.
- Po mom mišljenju, umrla je od gladi jer odbijala je bolničku hranu, a kći nije dozvoljavala da joj donesemo finu ribicu i kolače, ono što najviše voli. Uvjeravam vas da joj ništa od lijekova nismo na svoju ruku davale, a znala je objedovati s mamom, pa ne vidim kako je otrovana. Nisam je vidjela do Žužina rođendana na ljeto 2014., tada se pojavila. Žuži je ludo voljela sina Ivicu jer i on je nju obožavao, priskakao je kad god je zatrebalo, kupovao sve, do omiljenih parfema. Do lanjskog proljeća izvodile smo je i u šetnju. Tada je počela zaboravljati, ali i tu se šalila na svoj račun. Žuži su tada već dvaput mjesečno na internoj u Vinogradskoj radili kompletne pretrage, ali svejedno, zbog visokih godina dvaput ju je njegovateljica morala oživljavati čekajući Hitnu pomoć. Imala je otprije veliki bruh i prije su joj uklonili tumorske stanice s kože, ali tek 2015. počela je kopniti.
CIJELU PRIČU MOŽETE PROČITATI U NEDJELJNOM JUTARNJEM