Dok većina ljudi božićne blagdane provodi u toplini obiteljskog doma, mladi hrvatski liječnik dr. Tomislav Tim Jagatić (33) na prvoj je liniji borbe protiv ebole u zapadnoj Africi. Kao pripadnik međunarodne organizacije Liječnici bez granica (MSF), Jagatić je prije nekoliko dana treći put ove godine otputovao u Afriku kako bi pomagao oboljelima od ebole. Ta zastrašujuća tropska bolest dosad je odnijela gotovo 7000 života u najpogođenijim zemljama - Sijera Leoneu, Liberiji i Gvineji.
- Dr. Jagatić je upravo na putu za Gvineju, no zamolio je da ga tamo novinari ne kontaktiraju direktno - rekla mi je Claudila Blume, glasnogovornica kanadskog ogranka Liječnika bez granica. Naime, Tomislav Jagatić dijete je hrvatskih iseljenika koji su se u Kanadu doselili sedamdestih godina.
Njegov otac Josip je inženjer, a majka Anica medicinska sestra koja je neko vrijeme radila u KBC-u Zagreb. Tomislav Jagatić odrastao je u gradu Windsoru u sjeverozapadnom Ontariju, ali je od 2005. do 2011. godine živio u Zagrebu, gdje je studirao medicinu na engleskom jeziku.
- Tomislav je pametan i otvoren mladi čovjek. Odlično ga se sjećam jer je kod mene radio i svoj diplomski rad na temu autizma - prisjeća se prof. Goran Šimić, Jagatićev mentor iz Hrvatskog instituta za istraživanje mozga.
- Tomislav Jagatić je treći ili čevrti među liječnicima koji su završili studij medicine na engleskom, a sada su u Liječnicima bez granice. Očito je da ti studenti imaju veću sklonost prema avanturizmu jer nije lako otići iz zemlje u kojoj si odrastao, u ovom slučaju Kanade, u Hrvatsku kako bi studirao medicinu - dodao je Šimić, koji je s Tomislavom Jagatićem objavio i zajednički znanstevni rad.
Djevojka u Zagrebu
Nakon što je 2011. godine diplomirao, Tomislav Jagatić sedam je mjeseci proveo u poznatom Institutu za tropske bolesti u Antwerpenu. - Tropske su bolesti jedan od predmeta Tomislavova interesa - rekla je Jagatićeva djevojka (kako želi izbjeći publicitet, zamolila je da ne navodimo njezino ime i prezime) koja studira na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Institut za tropsku medicinu u Antwerpenu poznat je i po tome što je tamošnji znanstveni i liječnički tim otkrio virus ebole. Bilo je to prije gotovo 40 godina, točnije u ljeto 1976. godine, kada je tada 27-godišnji specijalizant dr. Peter Piot poslan je u Demokratsku Republiku Kongo (tadašnji Zair) kako bi u katoličkoj misiji Yambuku, duboko u tropskoj šumi, oko 1000 kilometara sjeverno od Kinshase, istražio tajanstenu epidemiju. Prvi slučajevi oboljenja pojavili su se u jednom selu na obali rijeke Ebola, a svi oboljeli iznanada su dobili visoku teperaturu, glavobolju, povraćali su, imali proljev, patili od jakih bolova u mišićima, obilno krvarili, a naposljetku su im otkazali svi organi. Smrtnost od tajanstvene bolesti bila je visoka: od 318 slučajeva zaraze, čak 288 završilo je fatalno.
Nesebično riskiravši vlastititi život, dr. Piot i njegovi suradnici otkrili su da je tajanstvena bolest izazvana dotad nepoznatim virusom. Nazvali su ga ebola.
Od te prve pojave dosad je zabilježeno 20 epidemija ebole. No, te su epidemije izbijale u izoliranim afričkim selima u blizini tropskih šuma i daleko od urbanih središta. Stoga su se smrtni slučajevi ebole uglavnom brojali desecima žrtava, tek ponekad u nekoliko stotina ljudi. Za razliku od dosadašnjih, sadašnja epidemija ebole, koja je počela još u prosincu 2013. godine, buknula je u jugoistočnoj Gvineji na granici s Liberijom i Sijera Leoneom, gdje je mnogo cesta i gust prekogranični promet u kojem sudjeluje mnogo ljudi.
Prvo putovanje
Čim je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u ožujku izvijestila o prvim smrtnim slučajevima ebole u Gvineji, Tomislav Jagatić je kao pripadnik Liječnika bez granica, kojima se pridružio u lipnju 2012. godine, otputovao u tu siromašnu zapadnoafričku zemlju.
- Bio sam u Gvineji tri tjedna u ožujku i travnju. Već tada mi je jedan epidemiolog rekao da vidimo samo vrh ledenog brijega epidemije - izjavio je Jagatić nakon povratka iz Gvineje za kanadske medije. Upozorio je i na najčešći način širenja ebole u najpogođenijim zemljama Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji.
- Najveći punkt zaraze su sprovodi. Kada tamo netko umre, ljudi dolaze odasvud i pritom prakticiraju rituale koji uključuju dodirivanje i ljubljenje tijela mrtvaca. Nakon toga ne operu ruke. No, mrtvo je tijelo najveći izvor zaraze. Drugi izvor zaraze bio je kontakt s oboljelim osobama o kojima su brinule cijele obitelji i tako se zarazile - objasnio je Jagatić.
Nažalost, ovogodišnja epidemija ebole ostat će upamćena i po velikom broju smrtnih slučajeva među medicinskim osobljem. Prema podacima WHO-a, dosad se ebolom zarazilo više od 400 liječnika, medicinskih sestara i ostalog medicinskog osoblja, od kojih ih je više od 200 izgubilo život.
- Jedan od najvećih osobnih izazova s kojima sam se suočio u borbi s ebolom bio je kada sam proljetos spoznao da je jedan od članova našeg liječničkog tima zaražen. Bio je to član lokalnog medicinskog tima u Gvineji koji se zarazio prije nego što je počeo raditi s nama. Bio sam u Bruxellesu na povratku kući kada su mi telefonirali i rekli da je zaražen - ispričao je Jagatić za kanadski magazin Maclean’s.
Svijet je bio prespor
Ipak, ni to ga nije uplašilo, pa tako u srpnju ove godine, pomažući oboljelima u Sijera Leoneu, drugi put bio na fronti borbe s ebolom. - Kad bismo imali više medicinskog osoblja na terenu, mogli bismo zaustaviti širenje ebole. Treba nam više zgrada za logistiku, više objekata za liječenje oboljelih, više ljudi koji bi nam pomogli u edukaciji lokalnog stanovništva i otkrivanju zaraženih ebolom - upozorio je nakon povratka iz Sijera Leonea Tomislav Jagatić, koji je u Kanadi postao jedan od junaka borbe s ebolom.
No, i ugledni je magazin Time prepoznao odvažnost i empatiju svih liječnika, bolničara i humanitaraca koji se u zapadnoj Africi bore s ebolom te ih u tradicinalnom izboru proglasio “osobom 2014. godine”.
- Tomislav je motiviran potrebom da pomogne onima kojima je pomoć jako potrebna. Ljudi u Africi, a i u drugim nerazvijenim zemljama, prečesto su zaboravljeni i stavljani na drugo mjesto. Svijet nije reagirao na ebolu dok nije došla u razvijene zemlje, a dotad su u Africi oboljele već tisuće ljudi. Mislim da Tomislav želi pomoći tim ljudima koje je ostali svijet zaboravio - rekla je Tomislavova djevojka. Naglasila je kako je Jagatić i prije izbijanja epidemije ebole već pomagao siromašnim afričkim stanovnicima koji se bore s nizom bolesti. Tako je 2012. i 2013. godine deset mjeseci proveo u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je kao liječnik bio uključen u jedan program suzbijanja HIV/AIDS infekcije. Prošle godine, pak, proveo je četiri mjeseca u Južnom Sudanu, koji se 2011., nakon godina građanskog rata, osamostalio. Tamo je liječnik rijetkost, pa ga je ujutro pred ordinacijom često čekalo više od stotinu žena i djece.
- Najveća stvar koju možete dati tim ljudima jest nada. Kad vidite sve te ljude, spoznate da su oni sretni samo zato što je s njima netko tko im želi pomoći - izjavio je Jagatić prošle godine za lokalne novine u Ontariju.
Sada je, pak, Tomislav Jagatić u Gvineji, gdje je i počela epidemija ebole. U toj je zemlji dosad od ebole preminulo 1586 ljudi.
- Tomislav je do utorka bio u Conakryju, glavnom gradu Gvineje, no onda je otišao u jedno manje selo izvan grada. U Gvineji će biti otprilike pet tjedana - rekla je Jagatićeva djevojka te naglasila da će našem hrabrom liječniku ovih dana sigurno jako nedostajati njegova obitelj.
Pozitivan stav
- Pitala sam ga hoće li mu biti teško bez obitelji za Božić. Rekao je kako bi mu bilo lijepo da je s nama, ali da su oboljeli i potpuno sami. Neki od njih su u samo nekoliko dana ostali bez cijele obitelji jer su umrli od ebole. Mislim da je osjećaj sreće kad vidite ljude koji su se uspjeli izboriti iz tame te bolesti vrijedan svih teškoća koje morate podnijeti kao njihov liječnik.
Tomislav, unatoč pesimizmu koja okružuje ovu epidemiju, u svakom intervjuu promiče pozitivan stav i nadu. Epidemiji ebole mora doći kraj i ako se dovoljan broj ljudi potrudi, mislim da ćemo doći do toga. A mi svi moramo podržati ljude koji su spremni dati dio svog života da bi pomogli drugima - zaključila je Jagatićeva djevojka.