Moderno doba koje glorificira otvorenost i društvenost iznad svega preferira one glasne, uvijek spremne biti u centru pažnje. Biti introvertiran , a ispitivanja govore da je takvih ljudi najmanje trećina, gotovo da je socijalno nepoželjno. Kako sama sebe opisuje introvertirana američka novinarka, nekadašnja odvjetnica Susain Cain, napisala je knjigu “Tišina - snaga introvertiranih osoba u glasnomu svijetu“, opsežnu studiju koja među ostalim objašnjava kako introvertirani mogu uspjeti čak i u branšama koje po prirodi posla traže jako glasne i prodorne. Introvertiranim osobama pomaže kako da shvate sami sebe i kako da iskoriste svoje prednosti.
Doduše još je Jung pisao da “ne postoji potpuno ekstrovertirana ili potpuno introvertirana osoba. Takva bi osoba bila u ludnici”, čak i oni vrlo introvertirani imaju neke osobine koje češće pripisujemo ekstovertiranima, a vrijedi i obrnuto.
Pritisak na introverte
Ipak, generalno govoreći, introvertirani i ekstrovertirani različito rade. Ekstroverti brže rješavaju zadatke, brže donose odluke (nekada i ishitreno), nemaju problema s preuzimanjem rizika ili obavljanjem nekoliko zadataka istovremeno.
Uživaju u uzbuđenju koje osjećaju dok se trude biti nagrađeni statusom ili novcem. Introverti rade sporije i promišljenije, češće su usmjereni na jedan zadatak, fokusirani su. Ekstroverti su oni koji na zabavama unose živost, uživaju oko sebe imati publiku…
Istraživanja pokazuju da većina učitelja misli da je dobar učenik ekstrovertiran. U svijetu gdje su jako na cijeni “vještine ophođenja s ljudima” pritisak na introverte da izađu iz svog oklopa je velik, a zaboravlja se, kaže Cain, da neke životinje prirodno nose svoj oklop kamo god idu i da su neki ljudi također takvi.
Mnogi se pretvaraju da su ekstrovertirani ne bi li bili bolje prihvaćeni, pa ne čudi da introvertiranima sebe smatraju oni za koje bi se to njihovi poznanici ponajmanje nadali. Neki od najnadarenijih ljudi na svijetu su introvertirani, a bez njih ne bi bilo, spomenimo tek ponešto, računala Apple, teorije relativnosti i Van Goghovih suncokreta…
Slobodne situacije
Može li introvertirana osoba dobro raditi posao gdje je stalno u centru pažnje, biti uspješan TV voditelj, predsjednik sindikata, vođa tima? Denis Bratko, profesor na katedri za psihologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, stručnjak za psihologiju ličnosti, kaže: - Apsolutno može jer je to više pitanje sposobnosti nego što je osobina ličnosti. Jedna je stvar ponašanje u skladu s ulogom, a drugo je ponašanje u slobodnim situacijama. Introverzija i ekstroverzija se najviše iskazuje onda kad ste manje-više slobodni ponašati se kako želite, a ne toliko kad vam neka situacija ili uloga određuje poželjne reakcije.
Primjerice, sveučilišni profesori moraju puno pričati na predavanjima, i introverti to jako dobro rade, baš kao i ekstroverti. Ili, ako mu je dio posla i neobavezno razgovaranje i druženje s ljudima po raznim zabavama i introvert će to raditi, no možda će se prije zasititi nego ekstrovert, tj. možda će tu vremenom biti manje efikasan - ističe Bratko i dodaje: - Introvertirane osobe mogu biti dobre vođe, no razlika je između stvarnog vođe i onog koji je istaknut prema van, tu je često ekstrovert vođa prema van, a introvert je nerijetko stvarni vođa. Oni su češće vođe koji promišljaju strateške odluke, više se, dakle, bave sadržajem. Sve to, jasno, ovisi i o timu.
Socijalna moć
Različita je stvar je li to tim inženjera pa je introvertirana osoba vođa projekta, ili je riječ o zabavnoj emisiji gdje netko treba biti na pozornici. Ekstroverti češće imaju poziciju socijalne moći, ta socijalna potentnost je odrednica ekstroverzije; mogućnost utjecaja na okolinu, nametanje svojih stavova, mišljenja… Tu će ekstroverti biti uspješniji.
Introverti se neće niti puno zabrinjavati da li netko prihvaća ili ne prihvaća njihovo mišljenje, jer nemaju motiv za nametanje mišljenja drugima, više su na sebe orijentirani, a manje na okolinu.