Tri godine Bogomir je gradio Tirenu, njom je plovio i Boris Becker, a obožava ju i čuveni Bond

Stara je, a mlada, svakako impresivna kao i grad ispred kojeg je usidrena i čijim akvatorijem plovi. Zove se Tirena, njezin je grad Dubrovnik, a ime je dobila prema jednako lijepoj vili iz istoimene drame Marina Držića izvedene 1548. godine. Zapravo nije stara, ali kao da i jest, jer u cijelosti je vjerna replika dubrovačkog galijuna, trgovačkog broda iz 16. stoljeća, slavnih dana Dubrovačke Republike. Točno takvim je galijunom u Ameriku otputovao dokument o priznanju Amerike, koja je ovoga srpnja proslavila svoj 250. rođendan, dubrovačke vlasti prve su je priznale. Mlada je, jer Tirena koja danas plovi oživotvoreni je san kapetana Bogomira Vukovića, koji ju je dao izgraditi, gradila se tri godine i u more je porinuta prije 21 godinu.

Vidjeti danas Tirenu u luci ispred gradskih zidina, pa još i zaploviti njome, moćan je doživljaj. Elegantna je, dugačka 30,5 metara, široka 7,2 metra, najviši je jarbol visok 20 metara. Kompletno je, kao i trup, izgrađena od drva. Unutrašnjost broda prilagođena je turističkoj namjeni, u potpalublju, gdje se nekad vozio teret, velika je kuhinja, opremljena je šankom i zahodima, ima drvene stolove i klupe.

Od "ukrasa" tu su uokvirene stranice Dubrovačkog statuta, stare zemljopisne karte, autentični povijesni detalji poput alata za popravak broda na pučini i starih navigacijskih instrumenata, ali i dvije ukrasne figure sirena Dubrovčanina Tončija Glavinića. I to je sve, nema dodataka ugodi ni vizualnog dekora. Tirena je sama po sebi već prelijepa i nema potrebe kititi je. Pokreće je motor, ali može ići i na jedra.

Za kormilom je kapetan Bogomir, svima poznat kao Bogo. On i Tirena, na prvu je jasno, pripadaju jedno drugome. Ona je njegov život, a da nije bilo njega, ne bi bilo ni nje. Jer teško da bi se našao još jedan takav, kako su i njegovi mislili o njemu, "ludi" entuzijast i prihvatio se takvog teškog i skupog posla - izgradnje replike galijuna, do zadnjeg detalja vjerne onima koje su gradili slavni brodograditelji još slavnijeg vremena. Pritom je kapetan Bogo iz Krila Jesenica, mjesta gdje svaka kuća ima brod, najviše ih je po broju stanovnika u svijetu, ali redom su to moderna i sve luksuznija plovila, kao da su proizašla iz budućnosti, a ne iz prošlosti.

Ali, eto, to je Bogo.

Izgradnja vjernog galijuna, osobito njegovo održavanje, ali i manevriranje brodom, pokazalo se vrlo izazovnim.

- Iako, moram priznati, da sam tada znao koliko će već izgradnja, a onda i održavanje drvenog broda biti mukotrpno, ne bi mi palo na pamet. To zahtijeva redovito bojanje, struganje… neprekidan, težak i skup posao. Ni upravljanje nije lagano, za bonace je, ali kad puše, druga je priča. Godinu, dvije mi je trebalo da sve savladam - reći će nam Bogo, koji ruši predodžbu modernih brodovlasnika.

Lice mu je išibano suncem i morem, tijelo od silnoga i teškog posla već izgleda krhko, ali puno je još u njemu snage. Tirena mu je ponos, ali i usud. Ali baš zbog toga, poput svoje Tirene, izgleda apsolutno vjerodostojno. Nema šminkeraja ni pretencioznosti. Uspjeh je potkrijepljen radom. I tako otkad zna za sebe, brodarstvo mu je u krvi.

- Prvi brod u obitelji je 1912. godine, nosivosti 30 tona, napravio moj pradjed, istim poslom se bavio moj otac, a onda i ja, sva moja braća i naša djeca. Danas je to ukupno šest brodova, sve su to jahte za kružna putovanja, primaju 36 putnika. Mislim da nema kuće u Krilima koja nije dužna milijun - dva eura, jer se flota modernizirala u skladu s europskim standardima. Ali, dakle, Tirena. Imali smo naslijeđeni brod ‘Mila majka’, koji smo prenamijenili i u Dubrovniku se s njim bavili nautičkim turizmom, kad sam, a bilo mi je tada 20 godina, u dubrovačkom Pomorskom muzeju vidio maketu galijuna i dobio ideju da bih ga i ja jednoga dana mogao napraviti. Ta me želja nije prošla, imao sam i vozio druge brodove, a 2003. godine odlučio sam je i realizirati. Dotad sam učio o tradicijskom drvenom brodograditeljstvu i istraživao. Prodao sam ‘Milu majku’, koju sam ranije otkupio od braće, dignuo kredit i, prema preciznim nacrtima, u omiškom brodogradilištu Loger počeo graditi Tirenu. Tri godine sam je gradio, a kad je 24. kolovoza 2005. godine napokon porinuta, vidio sam da treba još dosta toga doraditi pa je Tirena u Dubrovnik stigla te godine u listopadu, a tu je i danas. Inače, galijuni su imali specifičnu manevarsku sposobnost, svrstavalo ih se među kvalitetnije u svijetu po nosivosti i brzini. Jer hrvatska je brodogradnja bila poznata kao najkvalitetnija, a imali smo uvijek prvoklasno drvo, osobito hrast i bor u Dalmaciji, koji je savršeno tvrd za izradu brodskih rebara - objašnjava nam.

Kuma Tireni bila je, tada gradonačelnica Dubrovnika, danas europska parlamentarna zastupnica Dubravka Šuica.

Tirena plovi dubrovačkim akvatorijem, gostiju uvijek ima, reklama joj ne treba, sama je sebi, usidrena ispod zidina, najbolji marketing. Prima 200 putnika, ali toliko ih je samo idu li na izlet do Lopuda, Korčule, Koločepa…, a za razna druženja, proslave, vjenčanja… broj se smanjuje na njih 170. Uobičajeno o njima brine pet članova posade, ali, ovisno o prilici, taj se broj udvostručuje. Na galijunu se često uprizoruju i predstave, kapetan ima običaj, uz gusarsku pjesmu, i spuštati jedra, pije se rum.

Takva, sasvim drvena i visokih jarbola, Tirena djeluje romantično, pa je mnogi parovi, među kojima i nasljednik malezijskog milijardera, nakon izricanja sudbonosnog "da", biraju za svoj vjenčani pir. Jedan je par ove riječi izrekao i na samoj Tireni. Dubrovački kapetan Ivan Kukrika krajem se lipnja ondje na dobro i zlo obvezao zagrebačkoj poduzetnici Karmen Pavlic. Ovo je vjenčanje na Tireni bilo jedinstveno jer par je vjenčao kapetan Bogo, što mu međunarodno pomorsko pravo i dopušta.

Vlasnik Tirene, kapetan Bogomir Vuković koncem lipnja na Tireni je, što mu je dopušteno međunarodnim pomorskim pravom, vjenčao dubrovačkiog kapetana, Ivana Kukriku i zagrebačku poduzetnicu Karmen Pavlic

Osim "običnog" svijeta, Tirenom su plovili i nebrojeni hrvatski i inozemni političari, slavni glumci i sportaši, popularni je set filmskih lokacija. Osobito je za srce prirasla, filmofilima najboljem Jamesu Bondu, siru Rogeru Mooreu. Kad su Goran Ivanišević i Boris Becker igrali meč u Dubrovniku, insceniran je njihov dolazak u grad, Ivanišević je došao Karakom, Boris Becker Tirenom, na kojoj je zamolio kapetana Bogu za zajedničku fotografiju. Da, ovdje su Tirena i njezin kapetan zvijezde, a ne njihovi putnici.

Recimo i da su Tirena i Karaka jedina dva broda u svijetu napravljena prema povijesnoj floti, a prevoze putnike. Bogo je uvjeren da brodove poput ovih više nitko neće uspjeti napraviti jer "nemamo meštre". Inače, kao što su Amerikanci pitali jesu li dubrovačke zidine napravljene za kulisu "Igara prijestolja", tako je i Bogo, priča nam, upitan je li njegov galijun od stiropora i što će se s njim i njima dogoditi kad isplove, a on im je odgovorio da je isti ovakav brod plovio i kad Amerika nije postojala, da su njime odnesene vjerodajnice kad je Dubrovačka Republika, prva na svijetu, priznala Ameriku.

Kapetan će uskoro u mirovinu, ali samo na papiru, no s Tirene neće, plovit će svojim galijunom, kaže, dok je zdravlja.

- Volio bih da ovaj brod ostane u Dubrovniku jer mu pripada. Grad je jedinstven na svijetu, ali i ovaj brod je unikatan. Bez njega, bez njega i Karake, Dubrovnik je kao bez zidina, nije Dubrovnik. Zato bi ih Ministarstvo kulture i medija trebalo zaštititi, da zauvijek ovdje ostanu - ističe.

I zaista, ploviti Tirenom dubrovačkim akvatorijem podno gradskih zidina urezat će se u pamćenje.