Murter, malen, izdužen otok površine nešto manje od dvadeset četvornih kilometara, najnapučeniji je otok šibenskog arhipelaga, odvojen od kopna tek uskim prolazom u mjestu Tisno, premoštenim podiznim mostom koji regulira dinamiku morskog i cestovnog prometa.
Upravo je taj most velika prednost otoka jer nije potreban trajekt niti bilo kakvo drugo plovilo kako bi se prešao 38 metara širok tjesnac koji ovo naselje razdvaja na dva dijela. Pola Tisnog nalazi se na tišnjanskom poluotoku, a pola na otoku Murteru.
Od davnih dana stanovnici ovog mjesta bavili su se turizmom, jednako kao i danas postojali su i hoteli i pansioni, jer je njegova pozicija izvanredna – u blizini je nacionalnih parkova Kornata i Krke, nadomak Šibenika, Zadra i Splita, a šljunčane plaže i bistro more mamac su za turiste. Na otoku Murteru nekada je postojalo čak osam ronilačkih centara. Danas ih je upola manje, ali bez obzira na njihov nestanak, novi se iznova otvaraju.
U Betinu smo doputovali u rano jutro, uz glasan zvuk cvrčaka koji je konačno obilježio onaj pravi početak ljeta, barem za nas pristigle iz kontinentalnih dijelova. Drvene gajete nježno su se ljuljale uz rivu, dok je život na kopnu pružao sasvim drugačiju sliku: užurbanost i zvukovi svakodnevnog života tipičnog malog dalmatinskog mjesta.
U Betini se ljubav prema moru oduvijek prenosila s generacije na generaciju, a najveća njezina tajna skrivena je u drvu. Generacije kalafata ovdje su oblikovale brodove s jednakom pažnjom s kojom su oblikovale i identitet mjesta. Betinska gajeta nije bila samo prijevozno sredstvo, nego je predstavljala produžetak čovjeka i njegova života na moru.
Kristalno more
No ovaj put nismo došli ploviti. Barem ne gajetom. Privukla nas je vijest o novootvorenom ronilačkom centru Punta Diving, novom mjestu susreta svih koji žele upoznati Murter iz drukčije perspektive – one ispod morske površine. Centar je nastao kao nadogradnja stare djedovine, kuće na rubu mjesta, šamarane burama još od šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Pozicioniran je gotovo vizionarski i, unatoč vjetru koji se na punti uvijek barem malo osjeti, dovoljno je prostran za sve zahtjeve koje jedan prosječni ronilac može imati. Dovoljno je mjesta za parkiranje, pranje i sušenje ronilačke opreme, a brodski vez nalazi se praktički pred centrom.
Otok Murter vrlo je privlačno ronilačko odredište na hrvatskom Jadranu. Iznimna prirodna raznolikost, kristalno čisto more i bogata pomorska baština odlična su kombinacija koja privlači goste iz čitavog svijeta. Položaj na samom ulazu u kornatski arhipelag otvara pristup desecima atraktivnih ronilačkih lokacija – od strmih podmorskih zidova bogatih gorgonijama, skrivenih špilja do zdravih livada posidonije i drugih autohtonih algi, bogatih grebena i olupina koje svjedoče o dalekoj povijesti plovidbe ovim akvatorijem.
Raznoliki lokaliteti pogodni su za ronioce svih razina iskustva, od onih koji će tek upoznati svijet podmorja do tehničkih ronilaca, kojima je dekompresija već odavno postala životni stil.
Za sve se njih, od prvog do zadnjeg, u Punta Divingu brine dvoje izvanrednih ljudi: Ane Šandrić, po struci farmaceutkinja, znakovitog nadimka Može Ane, i Leo Lušić, SSI instruktor trener i tehnički voditelj centra. Uz vođenje administracije, prijave i odjave gostiju, brige o društvenim mrežama ili održavanja reda u centru, Ane može pružiti gotovo svaku informaciju i pomoć gostu, a njezino dugogodišnje iskustvo u radu ronilačkog centra pomaže joj da probleme predvidi i rješava u samom startu. Leo je ronilac vrijedan svakog divljenja.
Iskustvo u špiljama
Kao tehnički voditelj centra, već više od dvadeset godina podučava, uz osnovnu obuku, i napredne discipline, uključujući i ronjenje s mješavinama plinova te ronjenje s aparatima zatvorenog kruga disanja. Da će se izuzetno brinuti o svojoj grupi, potvrđuje i činjenica da već dulje vrijeme djeluje kao stručni suradnik HGSS-a i specijalist je za najkompleksnije oblike spašavanja pod vodom, one u podvodnim špiljama i sličnim nepristupačnim lokacijama. U slobodno vrijeme s kolegama speleoroniocima otkriva nove vodom potopljene pozicije, što nedvojbeno spada u jednu od najtežih ronilačkih disciplina.
No centar dugoročno ne bi mogao opstati bez još nekoliko vrijednih članova ove male ronilačke zajednice: Jere, Davor i Miho svakodnevno pomažu u vođenju grupa i brojnim zadacima i izazovima koji se u ronilačkim centrima mogu pojaviti.
Već nekoliko minuta vožnje bilo je dovoljno da obala ostane iza nas, a ispred se otvore obrisi Kornata i modrina po kojoj je ovaj dio Jadrana poznat. Murterski akvatorij i kornatski arhipelag omeđeni su i ispresijecani s četrnaest pomorskih kanala, vrata i prolaza. Kornatski arhipelag presijecaju tri morska kanala: Sitski, Žutski i Kornatski.
Od otoka Pašmana Kornati su odvojeni Srednjim kanalom, od otoka Žirja Samogradskim vratima, a od Dugog otoka prolazom Mala Proversa. Pogled u morsku pjenu i brojna jedra nošena vjetrom opuštanje su kakvo je teško zamijeniti bilo čim drugim.
Nakon nama već poznatih radnji sidrenja, brifinga i pripreme za uron slijedio je jedva dočekan skok u more. Plić Grmeni, smješten južno od otoka Žirja, pokraj hridi Kosmerka i Vrtlac, jedna je od najatraktivnijih lokacija akvatorija Murtera. Naizgled obična ravna sika smještena na tri metra pod površinom pružila je sasvim drukčiji krajolik, uz tišinu koju je prekidao tek zvuk vlastitog disanja. Duboke stijene koje poniru sa 17 metara na dubinu od 40-ak metara, obrasle žutim spužvama sumporačama, na dnu su prekrivene višebojnim gorgonijama.
Šarolika grupa
Zbog specifične konfiguracije terena na Grmenima, morske struje znaju biti vrlo jake, gotovo najjače u Jadranu, ali ovaj put imali smo sreće, tek neznatno pokretanje morskih slojeva osiguralo je da nam ovo ronjenje bude vrhunsko. Šarolika grupa, sastavljena od naprednih advance ronilaca i još naprednijih rebrideraša, raspodijelila nas je na različite dubine.
Dok su oni s nešto slabijim certifikatima mogli tek dosegnuti gorgonije, čije je polje počinjalo na 40-ak metara, i razgledati lijepo obrastao vertikalni zid, kolege tehnikalci obišli su oveći plato na 50-ak metara, gdje se nalazi manji brodolom.
Iako Leu nepoznat brod, siguran je da se radi o drvenom vojnom brodu, čiji su metalni dijelovi ostali očuvani i danas pružaju dom šarolikom morskom svijetu. Murine na Grmenima kao da ne vole biti kod kuće, susretali smo ih vrlo često izvan rupa, a strah od ljudi izgleda da im ovdje nije poznat.
Nekoliko ih je otrpjelo iznenadne udare naših bljeskalica i videolampi te su tek nakon minutu ili dvije šmugnule u siguran zaklon. Riblji je svijet ovdje bogato zastupljen i može se pronaći sve što srednji Jadran može ponuditi.
Nažalost, po riječima domaćih, viđene su i invazivne vatrenjače, pa je pitanje kako će riblji fond izgledati za koju godinu. Na ovoj se lokaciji u dubinama može pronaći i savalia savaglia, poznata i kao zlatni koralj, prepoznatljiv po razvedenim žutim granama koje bliješte u modrini mora. Škarpine, tabinje i šanpjer stalni su stanovnici Grmena, ali moguće je naići i na lampugu, jednu od najbržih migratornih pučinskih riba
Veseli zekan
Za drugi zaron odabrana je Blitvenica, mali otočić s kojeg se uzdiže prekrasan svjetionik izgrađen 1872. godine, jedan od najljepših na Jadranu. Ovaj otok nepristupačnih rubova specifičan je po svojoj flori, smeđim algama iz porodice sargassum, koje neodoljivo podsjećaju na božićno drvce.
Nažalost, gorgonije, koje su na ovoj lokaciji krasile područje do 40 metara, sada su se zbog pretjeranog zagrijavanja mora povukle dublje, pa su ostale dostižne samo tehničkim roniocima. Ovom smo ih prilikom preskočili, naročito nakon prvog dubokog ronjenja, pa smo se zadovoljili florom i morskim zekanom koji nas je zabavljao u samom početku ronjenja.
Većina ronjenja u murterskom akvatoriju obično se odvija na 15 do 35 metara, što zahtijeva i iskustvo u tom području. Advanced open water diving, odnosno napredni stupanj ronjenja ili dubinska specijalnost su poželjne, ali i za one manje iskusne ima dovoljno lijepih lokacija. Fascinantne šume gorgonija uglavnom su cilj zarona, ali i ostali je život izrazito bujan i karakterističan po velikim jatima riba. Ljubitelji povijesti također neće ostati zakinuti jer se na dnu nalaze brojna svjedočanstva minulog vremena, od poznatog njemačkog bombardera Junkers Ju-87 - Štuke, koji leži na morskom dnu nadomak Žirja, do olupine broda Borko ili teretnog ratnog broda Francesca di Rimini.
More s karakterom
Naravno, nisu baš sve pozicije prikladne za rekreativnog ronioca, ali ima ih više nego dovoljno. Punta Diving u svojem popisu nudi više od pedeset različitih pozicija na koje brod vozi, a od toga je tridesetak uobičajenih. Lokacije se biraju prema vremenu, stanju mora i iskustvu ronilaca na brodu te se konačan plan postavlja ujutro na brifingu. U Nacionalni park Kornati vozi se u sezoni gotovo svakodnevno, a podmorje koje se tamo krije nestvarno je lijepo. Zbog lokacija poput Kasele ili Baluna, za koji se planira da u bliskoj budućnosti postane službena ronilačka lokacija, postaje jasno zašto se mnogi vraćaju na Murter iz godine u godinu.
Ne dolaze samo zbog izvrsne vidljivosti ili atraktivnih ronilačkih lokacija. Dolaze zbog osjećaja da ovdje more još uvijek ima karakter, da svako zaranjanje skriva novo otkriće, a svaki povratak u Betinu završava na rivi, uz razgovore o sljedećem zaronu. Punta Diving savršeno se uklapa u tu priču – ne kao običan ronilački centar, nego kao novo polazište za istraživanje jednog od najljepših podmorja Jadrana i nastavak duge betinske tradicije života s morem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....