Kad sam zapovijedao brodom Penthouse, pa s velikom trupom iskusnih mađarskih pornozvijezda ukrcanim na luksuzni jedrenjak pristajao u svaku jadransku luku, gdje bi uvečer davali predstave za promociju toga zloglasnog časopisa, na kraju ove slavne plovidbe usidrili smo se u Trpnju na Pelješcu, gdje se osim čistoga mora mogla naći i jedina mjesna znamenitost - novinski kiosk na samoj rivi za koji smo vezali cimu. U tom kiosku radila je nekoć mama Begović, dok su njene male djevojčice, Ena i Mia, odrastale u ovom provincijskom zakutku na periferiji historijskog teritorija Dubrovačke Republike.
Velike Enine uloge
Prve Enine fotografije koje sam ikad objavio izašle su u Startu - pisao sam portret beogradskog hrvača Vlastimira Šoneta Nešovića, koji je osamdesetih postao neplaćeni lovac na prospeketivne zvjezdice, potencijalne filmske starlete pa ih snimao za beogradske bulevarske magazine Čik i Zum Reporter. U Šonetovu opusu našao sam i odabrao za objavljivanje u zagrebačkom prestižnom erotsko-kulturno-političkom magazinu Enine gole slike, koje je snimio u Dubrovniku.
No, Enina slava već me pretkla - bila se ranije pojavila u Zafranovićevu filmu “Okupacija u 26 slika” (1978.) u jednoj anonimnoj epizodi, gola, pa na festivlu u Puli zasjenila sve ostale glumce toga Lordanova filma.
I Eni je poslije “Okupacije” sjajno krenulo - odmah je dobila velike uloge u idućem Zafranovićevu i jednom beogradskom filmu, a zatim, u istoj godini, još tri glavne, dok je usporedno igrala u visokobudžetskim TV serijama. Preselila se u Zagreb, pa upisala filmsku akademiju, gdje je nisu lijepo primili, jer se Akademija tada nastojala pozicionirati kao seriozno učilište za ružnjikave glumice s dubokim glasom, pa ova ljepotica, raskošna bogomdana plavuša koja se dekoltirana naginjala sa svakog drugog plakata popularnih domaćih filova, koje su u periferijskim kinima gledali đaci i vojnici, sigurno tu nije mogla naročito prosperirati.
Cimerice u stanu
Kao studentica cum filmska zvijezda u doba kad glumački honorari nisu bili neka lova smjestila se u Zagrebu u unajmljenom stanu, skupa s tri godine mlađom, crvenokosom sestrom, također ljepoticom, koju je povukla iz Dubrovnika, te s vršnjakinjom Alkom Vujicom, prekrasnom crnkom iz iste, neretljansko-dubrovačke županije. Taj podstanarski menage bio je pravi wet-dream, poput ekspozicije staromodnih filmova za odrasle, za koji još nedostaje samo bodibilder prerušen u naivnog vodoinstalatera.
Što je povezalo ove tri prekrasne cure? Sve su bile vraški ambiciozne provincijalke, pa da sam Balzac, a ne novinar, sad bih napisao studiju karaktera od trista stranica, umjesto tri kartice o njihovim životnim putanjama. Ukratko, Ena je bila tragično-romantični tip, Mia površna malograđanka preokupirana frizerima, a Alka-profesionalka, talentirana, u sebi duboko podijeljena mlada žena žestoke ćudi i strastvenih prohtjeva, koja ne priznaje granice što se čovjeku u životu postavljaju. Bit će da je ona više utjecala na sestre nego one na nju, nametnula im se, pretpostavljam, kao pametnija, zrela i realna, ili cinična, što je stav koji žene, uostalom, čini prilično neoatraktivnima u očima patrijarhalnih muškaraca (a to su kod nas tada bili svi).
Tragične veze
I Mia se upisala na Akademiju, ona ju je, štoviše i završila, no igrala je samo nezapažene ulogu u bezveznim filmovima. Alka je pak pjevala. Onda se spetljala sa sinom čuvenog beogradsko nadrealističkog slikara Velimira Veličkovića, profesora na pariškom Beaux Artsu. Ena je dotle upala u još tragičniju vezu - počela je hodati s jednim čovjekom koji je Enu, da upotrijebim izraz iz onoga doba, “vukao za nos” sljedećih deset godina. Kad se te toksične veze otresla, bilo je već prekasno.
Posjeti u Rimu
Stala se viđati s biznismenom iz Švicarske koji bi se naručio kod (mog) zubara, najavio kod Ene, pa svojim avionom doletio u Zagreb, a kako bi uvečer izlazili na večeru, pozvali bi i Miju. To je bilo početkom devedesetih, Ena je bila kraljica hrvatskog slikopisa, pošto je, umjesto Mire Furlan, nastupila kao zvijezda Vrdoljakova uljudbenog spektakla “Gospoda Glembayevi”, dok se Mia već bila rastavila od prvog muža, Ronalda Lopatnyja, ranije oženjenog za Terezu Kesoviju, kojega je bio zao glas da bije žene, pa su se po novinama vukle storije o tome da je i Miju znao zalopatiti. Dikan Radeljak, čini se, nije trznuo na Miju, a na Enu jest, i ona ga je više puta posjetila u Rimu, u vili, kad bi od kuće izbivala njegova prva žena, prelijepa beogradska glumica, internacionalna zvijezda, sedamnaest godina starija od ove zagrebačke, nacionalne.
Neiskrene prijateljice
To povremeno poznanstvo pretvorit će se zatim u nešto više kad Enu snađe nevolja. Jednoga kolegu glumca povezla je kasno noću svojim autom, pa skrivila tešku prometnu nesreću - naletjela je na motor-kotač koji je, velikom brzinom, vozio sin šefa albanskoga klana u Zagrebu. On je poginuo, glumac jedva preživio. Njoj nije bilo ništa, ali je mislila da je zauvijek uništena… Pobjegla je Radeljaku u Rim, a on se brzo riješio prethodne žene. Kad je u braku s Dikanom već rodila prelijepu kćer, a svoj javni ugled pokrpla ulaskom u radno predsjedništvo HDZ-a na trijumfalnom kongresu te velike stranke, dogodila se strašna nesreća: Dikanov malodobni sin s bebom vozio ju je džipom po Braču, pa parkirao na strmini, ručna nije izdržala i auto je prignječio majku i bebu.
Ena je umrla, dijete je, srećom, preživjelo. Radeljak se teško mirio s gubitkom, no uskoro nalazi drugu vedetu, Vlatku Pokos, ne baš glumicu, ne baš model, ne baš pjevačicu, djevojku iz provincije, s aspiracijama. Neko vrijeme trajala je ta veza, pa se raspala. Pratilja koja je postala žena, a zatim književnica, objavljuje sad svoju ispovijest i bračne nedaće pripisuje mračnim stranama njegova značaja. Naivka rođena u Salzburgu deset godina poslije prethodne junakinje ove dosad nerealizirane hard-sapunice karijeru je počela kao “extra girl”, malo pjevala sa Srebrnim krilima, a zatim se na Kokosovu otočju udala za bogatog starog momka, a on joj je, tvrdi, prilikom seksa, htio gurnuti gumenu kuglu u usta.
Kad se pojavila nova, još jedanaest godina mlađa provincijalka, prospektivna glumica Dolores Lambaša, i ova je veza pukla, što ne treba šokirati, kao ni to što su se Alka Vujica (velika Radeljakova prijateljica) i Mia Begović (stara Radeljakova prijateljica), pokazale kao posve neiskrene prijateljice novoj bivšoj ženi, sad književnici, koja o tome piše u svom djelu, koje, suprotno nekim ocjenama, više podsjeća na de Sadeovu “Justine” nego na one Flaubertove daveže.
Put bez povratka
U međuvremenu pak, Mia Begović nalazi drugu karijeru (zvijezda TV sapunice) i novoga muža, poduzetnika Žnidarića, gospodina u boljim godinama, s odraslom djecom iz prethodnog braka. No, poduzetnik Žnidarić zapao je u teškoće - u Zadru tuže ga da je uzeo neku zemlju koju nije platio, te gone zagrebački partneri zbog gradnje urbanih vila bez građevinske dozvole (čini se da je pošten čovjek, jer u Zagrebu to inače polazi za rukom jedino gangsterima). Mia je isprva davala mužu podršku, a zatim mu je dala nogu, pa ostala sama, s 19-godišnjom više no dozrelom kćeri, koja se na blogovima pojavljuje u donjem rublju, što ističe njenu figuru, koja podsjeća na proporcije Anne Nicol Smith, legendarne cure iz Playboya, udovice 63 godine starijeg američkog milijardera J. Howarda Marshalla.
No, ako djevojka, koja se tako brzo razvila od vižljaste crvenokose curice koja je s mojom kćeri u osnovnjaku plesala balet, ako i ona, dakle, namjerava stupiti na put bez povratka, pa potražiti slavu i partnera koji će zasjeniti partije što su ih imale u vidu mama i sestra, morat će poći nekamo u inozemstvo. Možda u Rusiju? Ili u Kinu? Provincijalne ambicije mladih, lijepih djevojaka odlična su izvozna roba i za najzahtjevnija svjetska tržišta. Think Local, Act Global.