U Svetičkom Hrašću nema seoske birtije, sva društvena događanja u mjestu na vrhu jednog od nekoliko brda koja su se izdigla iznad Ozlja, zbivaju se u Crkvi Svetog Ivana Krstitelja ili u Lovačkom domu Jazavac. Ljudi su ovdje dobri i bogobojazni, srdačni, ali oprezni. Danas ih tamo ima točno 127, a žive u 50 kućanstava. Punih 18 godina oni složno čuvaju tajnu frankopanske kurije koja se izdigla na jednom od brežuljaka, a u tome im pomaže visoki suhozid koji je dobrano zaklanja od znatiželjnih pogleda. Na ulazu na to imanje je tabla na kojoj su službeni podaci o građevini, jer je ona zapravo još gradilište: Kurija Hrašće i gospodarski objekt. Investitor: Emil i Maja Tedeschi. Ako ćemo se poigrati statistikom, mogli bismo reći da su Hrašćani zbog vlasnika imanja najbogatiji Hrvati, u prosjeku - sve redom milijunaši. Prosjek im, naravno, diže drugi najbogatiji Hrvat, Emil Tedeschi.
Dobri susjedi
Njegov Atlantic Trade danas ima više od 4000 zaposlenih i godišnji promet od skoro pet milijardi kuna. Poznato je da živi u vili u zagrebačkoj Visokoj ulici, da ljetuje u luksuznoj kući u uvali Parja na Hvaru, ali da vikende provodi u svojoj ladanjskoj kući kraj Karlovca malo tko je znao, osim njegovih tamošnjih dobrih susjeda od kojih se informacije ne mogu izvući samo tako. Koga god da smo nešto pitali o Emilu, uputio bi nas na Štefa Šiljaka. Štef je čovjek kojemu je bračni par Tedeschi povjerio na čuvanje njihovu ljepoticu. Sve što smo od njega uspjeli doznati jest - da je sve to istina. Uljudno se potom ispričao što nam ne može pomoći s nekim drugim informacijama.
- Dolaze gospon Emil i njegova gospođa. Ljeti su dolazili često, sada slabije. Ne bi prespavali, već bi imali cjelodnevne zabave, druženja uz roštilj i glazbu koju smo jasno mogli čuti. Uglavnom bi imali društvo. Često je znao dolaziti mu u goste i premijer Zoran Milanović, ranije i Jadranka Kosor dok je bila na čelu Vlade. Uvijek je kod njih živo i veselo - priča mještanka Slavica.
- Nekad su znali dovesti goste autobusom, 50-ak ljudi, djeci bi dopremili igralište, tobogane i one dječje sprave, ali ona su radije trčala po poljima i šumama, nego se ljuljala - dodaje Slavičina susjeda.
Jedan od čestih gostiju na imanju je i Emilov prijatelj iz gimnazijskih dana i kum, Dubravko Ivaniš-Ripper, frontman grupe Pips, Chips & Videoclips, koji je na svojem blogu opisao atmosferu kod svojeg prijatelja: “Hrašće blizu Karlovca, veliki vlastelinski posjed, ispred kurije plastične tende, pod tendama stol i 11 stolica, za pojest; ćevapi, vješalice, pistaccio, kikiriki, indijski oraščići, gomila slatkih slatkosti plus vegeterijana roštilj; za popit piva razna, vino, whiskey plus voda (pikaste i ne pikasta) plus cola plus sokovi”.
Dragica prodala kuriju
Kuriju u Svetičkom Hrašću Nikola Zrinski izgradio je u 16. stoljeću, njezina namjena kroz povijest je bila jednaka onoj koju su joj namijenili Emil i Maja Tedeschi - objekt za ladanje. Prodala ju im je Dragica Penić iz Jastrebarskog krajem 90-ih jer je nije mogla održavati, a prije prodaje poklonila je sav namještaj. Radi se o jednokatnoj baroknoj građevini (kuća ima tri etaže i 18 soba) s vidljivim graditeljskim zahvatima iz 19. stoljeća, koja je bila središnji dio gospodarskog imanja. Prvi put se spominje u 16. stoljeću u darovnici Nikole Zrinskog. Tijekom godina na građevini su obavljene brojne gradnje i pregradnje. Ministarstvo kulture zaštitilo ju je kao kulturno dobro jer je arhitektonski i kulturnopovijesno povezana s frankopanskim dvorcem u Ozlju. U trenutku preuzimanja građevina je bila u izrazito zapuštenom stanju te je zahtijevala kvalitetnu statičku sanaciju. Uslijedila je rekonstrukcija te adaptacija i cjelovito uređenje objekta. Krovna i međukatna drvena konstrukcija izrađena je od ručno obrađene, tesane hrastovine tradicionalnim načinom i uporabom tesarskih vezova, kažu izvođači radova.
Idejni, glavni i izvedbeni projekt obnove i rekonstrukcije odradio je Alan Braun, asistent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u suradnji s kolegicom arhitekticom i suvlasnicom, Majom Tedeschi.
- Dvorište oko kurije ograđeno je razmjerno visokim kamenim suhozidom, a u njemu su djelomično sačuvane i stare gospodarske zgrade. Oblik kurije govori o dugoj povijesti građevine koja je tijekom stoljeća pretrpjela niz prenamjena i pregradnji. U konstrukciji podruma, tlocrtnoj dispoziciji prizemlja i kamenoj građi obodnog ziđa ovih etaža jasno je vidljiv trag najstarije faze izgradnje. Nakon nekoliko nadogradnji, kurija je značajnije pregrađena u drugoj polovici 19. stoljeća i to u oblikovnom jeziku neogotike, netipičnom za stambenu arhitekturu. Kurija je do druge polovice 90-ih korištena kao gospodarska građevina što je rezultiralo izrazito zapuštenim stanjem, kako u spomeničkom tako i u konstruktivnom smislu. Promjenom vlasnika pristupa se sustavnom istraživanju, detaljnom projektiranju obnove kao i samoj izvedbi rekonstrukcije kurije - opisao je objekt mr. Braun u jednom od svojih stručnih radova.
Projekt obnove izradio je višestruko nagrađivani Studio 3LHD. Radove je izvodio Hedom d.o.o., poduzeće koje je obnavljalo pročelje Banskih dvora, ali je u javnosti poznatije po obnovi pročelja crkve Svetog Vlaha u Dubrovniku.
Kredit od 17 milijuna eura
Eksterijer građevine u potpunosti je uređen, a unutrašnjost je u fazi visokog rohbaua. Imanje u užem dijelu omeđuje visoki suhozid, unutar kojega je, osim travnjaka, i ukopani gospodarski objakt - vinski podrum s kušaonom vina. Parcela na kojoj je smještena kurija prostire se na 2600 kvadrata i samo je manji dio onoga što u Svetičkom Hrašću ravnomjerno posjeduju Emil i Maja Tedeschi. Na ostalih 75.000 kvadrata su voćnjaci, pašnjaci, oranice, sjenokoše i šume.
Osim za ladanje, vlasnicima imanje služi i kao jamstvo za ogromne bankovne kredite.
Prvi put založili su ga kod RBA banke 2001. godine za iznos od 5,5 milijuna eura, a kod iste banke zadužili su se i za dodatnih 3,457 milijuna eura. Oba kredita vratili su pet godina kasnije, pa je tada izbrisano pravo bančina zaloga s vlasničkih dokumenata. Nakon toga imanje su založili u lipnju 2010. godine kod Erste banke, samo dva tjedna prije velikog preuzimanja slovenske Droga Kolinske, i to na vrtoglavi iznos od čak 17 milijuna eura. Pretpostavlja se da je ova bila samo jedna u nizu nekretnina koju je Emil Tedeschi stavio pod hipoteku kako bi mogao ostvariti najveći od svih svojih poslovnih pothvata.