Na putu za Bovec, gradić podno jedinoga slovenskog visokogorskog skijališta, prošli smo pokraj Kranjske Gore. Tuga. Snijega ni da bi se napunilo čajnu žličicu.
Nešto su uspjeli “napucati” na onu prvu stazu uz hotel Alpinu, mislim da se zove Mojca. Ako nije Mojca, onda je sigurno Kekec. Znam da nije ni Urška, ni Mateja.
Uglavnom, “Kranjica” je izgledala otužno, baš kao što su otužno tih dana izgledala sva slovenska skijališta. Niska su, snijega nije bilo, a pretoplo je za stvaranje umjetnog.
Bajkovit kraj
Put preko Vršića nije za preporuku ljudima sklonim mučninama zbog krivudave vožnje. Ali je predivan. Općenito, taj dio Slovenije je bajkovit i ljeti i zimi.
Stigli smo u Bovec i zaključili da imamo dovoljno vremena za ekspresno iskrcavanje, za rani check-in u hotelu Mangart (hvala recepcionarki).
Ovakav sunčan dan ne propušta se!
Kabinska žičara, ista ona koja je prije ponešto godina pala, bila je spremna odvesti nas iz zelenog, mirisnog Bovca u carstvo bjeline. Snijeg se na Kaninu zadržava do ljetnih dana, a nije rijedak slučaj da se skija i u lipnju. Ova bi sezona mogla biti duga jer je prilično rano zatrpalo. Dok je uokolo padala kiša, na Kaninu je padao snijeg.
Dakle, žičara... Spora je, vožnja traje vječnost. Ali, to nam neće pokvariti gušt, odlučili smo. Pri vrhu jedna dječja vučnica, tri sjedežnice. Nije puno, ali kada znaš da u cijeloj Sloveniji nema snijega, a ovdje ga je 4,5 metara, nekako ti je toplo oko srca. Predivan, predivan je taj Kanin.
FOTOGALERIJA: Skijaška patrola Jutarnjeg lista u slovenskom Kaninu
Doista, takve planine rijetko se gdje mogu pronaći. Dolomiti su čudo, ali ovo iznad Bovca nije ništa lošije. Nekoliko rundi na tih par staza i - pravac talijanska strana. A što drugo.
Skijanje izvan staze
Tamo me dočekao djelatnik žičare s kiselim smiješkom i upozorenjem da moja skijaška karta ne vrijedi za talijanski dio Kanina. Dakle, za Kanin je O.K., ali za Canin - jok. Nisam pojma imao. Pustio me.
Sedlo u koje se stigne spuštanjem sa slovenskog vrha Kanina je bajkovito, prebogato snijegom, idealno za skijanje izvan staze. Cijeli je Kanin za to idealan.
Na talijanskoj strani postoji jedan (jedini) restoran. Savršena pašta, palenta, fino obrađeno meso, tanko narezano, neke zgodne kombinacije sa sirom... I jeftino. Italija!
Tri smo dana boravili u Bovcu. Sljedeća dva kabinska žičara zbog vjetra nije vozila. Dojam? Zbunjujući.
Preporuka smještaja: Hotel Mangart
Nije luksuz. Nije raskoš. Bovcu to i ne treba. Hotel Mangart, nazvan po obližnjem vrhu, zgodan je, arhitektonski zanimljiv, ugodan i relativno povoljan. Manje od 60 eura košta noćenje s doručkom, a osim što je taj doručak doista kvalitetan, nije loše znati da hotel ima i wellness. Funkcionira po principu rezervacije. Platiš i cijeli je tvoj sat vremena. Ili više. Sadrži saunu, prostor za odmor i - jacuzzi. Intima, nitko ti ne ulazi tijekom tvojeg termina. Skroz zgodno.
Hotel Mangart nalazi se na izlazu iz Bovca, od donje stanice žičare udaljen je oko kilometar. Pješke se za pet minuta stiže u centar.
Riječ više: Čak je i Kostelić malo podcijenio opasnosti Kanina
Ivica Kostelić
Nismo slučajno odabrali baš taj vikend u Bovcu. Ivica Kostelić u nedjelju je u Kulturnom domu trebao predstaviti svoj film “Skiing the Fire Ring” pa zašto novinarski ne pokriti i taj događaj, koji je bio veći nego što smo pretpostavljali. Naime, bio je to vrhunac večeri trodnevnog festivala BOFF - Bovec Outdoor film festival. Ne, nije se događao vani, bio je u fino ugrijanoj amfiteatarskoj dvorani. Festival donosi velik broj filmova, čak i animiranih, na temu aktivnosti u prirodi, ne nužno skijaških i ne nužno zimskih. Ivičina se islandska avantura savršeno uklopila u tu priču.
No, ono što se nije baš uklopilo jest njegov “trening” dva dana prije premijere. Skijao je izvan staze, a takvo skijanje, osim što izaziva navalu adrenalina, često skriva i mnoge opasnosti. Ivica je već i u tom segmentu iskusan, ali je vjerojatno mislio ako je uspio pobijediti u Kitzbühelu, nekakva strmina na Kaninu ne bi smjela biti problem. Ipak, bila je.
“Napravio sam glupu pogrešku... Mogao sam proći i puno gore, dislokacija ramena je ustvari ništa. Da, malo boli i da, imao sam veliku sreću što je naletio jedan cijenjeni doktor i odmah mi rame vratio. Eto, neka sam doživio Kanin onako kako i treba, adrenalinski, uz bolove” (smijeh), izgovorio je nakon nesreće naš proslavljeni skijaš. I svejedno dva dana poslije bio zvijezda večeri u Bovcu.
SKI PASS
Dnevna - 38,50 eura
Šestodnevna - 182 eura
