Far Cry

Krenemo li zbrajati svo vrijeme provedeno u virtualnim akcijama, znamo što bi nam rekli naši dragi roditelji (da samo znaju): “Uludo potrošeno vrijeme, drago dijete, umjesto da učiš / treniraš / čitaš… Mogao si biti doktor / inženjer, a ti si gubio vrijeme”. Kao da su knjige sve, dragi tata. Sjetimo li se Horatia i Jet Set Willyja koji su nas inspirirali da umjesto graničara ostanemo u inače neomiljenoj kući, i dana kad smo se jedva mogli otrgnuti od ekrana dok bi mama bijesno po peti put zvala na ručak, znamo da se to činilo kao početak jednog divnog prijateljstva, a prerastalo je u ovisnost. Iskusni, odrasli, ozbiljni bi nam rekli: “Znali smo! To nije dobro!”. Ali tko još sluša starije?

Izgubivši mnoge tjedne i mjesece u neprekidnom ratovanju Oraka i ljudi, W...