‘Possessor(s)‘ je melankolična igra o borbi srednjoškolke i demona protiv zle energetske tvrtke

Akcijsko-istraživačku videoigru “Possessor(s)” (hrv. posjednik, odnosni posjednici) američkog studija za razvoj igara Heart Machine, autora hvaljenih naslova “Hyper Light Drifter” (2016.) i “Solar Ash” (2021.), odlikuje melankoličan ugođaj, upadljiv stripovski vizualni stil te precizne i izazovne, ali mehanički neinovativne borbe. U njoj će zasigurno uživati ljubitelji sidescrollera, igara u kojima se igračev lik uglavnom kreće vodoravno, te metroidvanija, avanturističkih djela s međusobno povezanim područjima koja igrač postupno istražuje.

Radnja igre smještena je u razoreni i poplavljeni futuristički grad Senzu. Nakon međudimenzionalne katastrofe njegove su ulice prepune raznoraznih demona i užasa. Igrač kontrolira srednjoškolku Lucu. Kad u nesreći u jednoj ruini ostane bez nogu, pukom srećom nabasa na demona Rhema koji joj ponudi pogodbu - ako mu pomogne, on će joj dati nove noge. Luca isprva oklijeva, ali ipak prihvati njegovu ponudu jer mora saznati što se dogodilo s njezinom obitelji. Dok istražuju grad i traže način da iz njega pobjegnu, Rhem će Luci otkriti istinu o energetskoj tvrtki Agrodyne, nemilosrdnoj vladarici Senzua, a ona njemu pokazati kako je to biti – čovjek.

Iako Luca na raspolaganju ima mnoga improvizirana oružja – poput kuhinjskih noževa, računalnog miša, hokejaške palice, gitare i sunčanih naočala – borbe protiv demonskih kreatura u “Possessor(s)” nisu drukčije od onih u sličnim igrama. Kad funkcioniraju, kombinacije udaraca koje igrač niže i manevri kojima će izbjegavati neprijatelje nalikuju sinkopiranom plesu. Lucini su udarci laki kao pero, nedostaje im težina. Svaki je pokret jasan i elegantan, ali nemaju potrebni “bum-tras”.

Ambijenti u kojima se Luca kreće nacrtani su rukom te detaljno oblikovani i vizualno izražajni. Nisu sterilni poput tradicionalnih ruiniranih gradova iz budućnosti. Neprijatelji i saveznici koje Luca susreće maštovito su dizajnirani. Među njezinima mogu se naći prijateljski demoni koji su zaposjeli predmete poput hladnjaka, televizora i starinskog sata. Dok sam igrao “Possessor(s)”, a i druge slične akcijsko-istraživačke igre prije njega, sinulo mi je da je taj žanr idealna platforma za umjetnički ambiciozne igre skromnijih budžeta. Igračima mogu ponuditi veliki svijet za istraživanje, mnoštvo likova i raznovrstan borbeni sustav. Za razliku od skupih mainstream igara, koje ne smiju previše riskirati, jeftinije akcijsko-istraživačke igre mogu si dopustiti i pokoji atipični element, neobičnu kombinaciju i slično. “Possessor(s)” ima svoje minuse, ali je hrabra igra, što uvijek treba honorirati.