Povijesni akcijski RPG otvorenog svijeta "Rise of the Rōnin" (hrv. Uspon ronina) redatelja Fumihika Yasude i studija za razvoj videoigara Team Ninja maksimalistička je i konvencionalna igra koja zbog gotovo svih općih mjesta modernog gaminga koja su u nju utrpana djeluje kao kompilacija rješenja iz drugih, ponekad dojmljivijih naslova. Unatoč tome što se prilikom dizajniranja "Uspona ronina" žanrovskih pravila držao kao pijan plota, pedantni je Yasuda ("Nioh", "Nioh 2", "Wo Long: Fallen Dynasty") nemali broj tih oprobanih rješenja kvalitetno implementirao. Premda mu nedvojbeno nedostaje kreativnosti i hrabrosti, igra "Uspon ronina" ipak je dopadljivo djelo čija je glavna odlika - neumjerenost - posljedica želje njezinih autora i njezina izdavača Sony Interactive Entertainmenta da se nikome ne zamjere.
Yasudina igra govori o društveno-političkim previranjima i promjenama koje su se početkom druge polovice 19. stoljeća dogodile u Japanu. "Uspon ronina" temelji se na stvarnim događajima koji su obilježili razdoblje Bakumatsu (1853. - 1868.), u njemu se pojavljuju povijesne ličnosti poput američkog komodora Matthewa Calbraitha Perryja, predvodnika ekspedicije koja je na Daleki istok poslana kako bi ga istražila i uspostavila diplomatske s Japanom i drugim zemljama u regiji, japanskog intelektualca i političkog aktivista Shōina Yoshide te niza dužnosnika i boraca - što samuraja, što ronina (hrv. lutalica, skitnica; samuraj bez gospodara) - koji su sudjelovali u sukobima između vladajućeg šogunata Tokugawa i njegovih saveznika te njihovih oponenata. U igri je prikazan i Boshinski rat (27. siječnja 1868. - 27. lipnja 1869.), sukob između Tokugawinih snaga i koalicije koju je predvodio car Mutsuhito. Nakon što je pobijedio Tokugawu, Mutsuhito je ukinuo ustanovu šogunata vojske te u svoje ruke preuzeo i svjetovnu vlast.
Staromodne pripovjedne tehnike
Igrač u "Usponu ronina" kontrolira pripadnika Zastrtog ruba (eng. Veiled Edge), specijalne dvočlane borbene jedinice koju je obučio klan Kurosu, omanji klan kojemu su politike šogunata nanijele mnogo štete. Nakon što špijuni koji rade za šogunat ubiju roditelje igračeva lika, njega i drugog člana Zastrtog ruba - u igri nosi kodno ime Oštrica blizanka - pod svoje uzme iskusna borkinja Kovačica oružja (eng. Bladesmith) i da im poduku iz borbe. Čim se pročuje da je komodor Matthew Perry stigao u Japan, Kovačica pošalje Zastrti rub da ga ubije i ukrade tajnu poruku koja se nalazi negdje na njegovu brodu. Zastrti se rub tijekom izvršavanja tog zadatka na Perryjevu brodu sukobi s Plavim demonom i doživi poraz. Unatoč ozljedama koje je zadobio u srazu s Plavim demonom, igračev lik uspije ukrasti pismo i pobjeći s broda. Drugi se član Zastrtog ruba žrtvuje kako bi igračev lik mogao pismo odnijeti Kovačici. Iako klan Kurosu nakon toga pokopa Oštricu blizanku, igračev je lik uvjeren da je ona još živa. Ubrzo zatim špijuni šogunata napadnu klan Kurosu. Dok ta borba traje, igračev lik odluči napustiti klan i krenuti u potragu za Oštricom blizankom. Kovačica mu, međutim, kaže da to ne može dopustiti. Njih se dvoje potom sukobe i igračev lik u toj borbi odnese pobjedu. Vidjevši da igračev lik neće promijeniti odluku, Kovačica mu dopusti da napusti klan Kurosu i postane ronin. Igračev lik nakon toga krene u potragu za svojim suborcem.
Yasuda se u "Usponu ronina" bavi kompleksnim te i danas aktualnim pitanjima kao što su izolacionizam, ksenofobija i autokracija. Iako igra zbog činjenice da se temelji na stvarnim događajima ponekad može djelovati odveć didaktično, glavni neigrivi likovi djeluju autentično i životno. Redatelj je igraču omogućio da preko lika koji kontrolira u priču igre ugradi svoj habitus i sudjeluje u sučeljavanju ideja koje se nalaze u središtu ove slojevite priče.
Pripovjedne tehnike koje Yasuda u "Usponu ronina" koristi uobičajene su i staromodne. Informacije i emocije igraču predaju se s pomoću dijaloga i naracijom opterećenih neinteraktivnih filmskih sekvenci. Količina imena, mjesta i pojmova koja se igraču tijekom igranja servira toliko je golema da su autori u igru stavili enciklopediju kako bi njima lakše baratao. To dovodi do toga da se u "Usponu ronina", kao i u mnogim modernim igrama, previše čita i previše vremena provodi u izbornicima. Yasudina želja da ispriča ambicioznu i opsežnu priču ustvari je igru učinila manje igrivom. Unatoč tome, pohvalno je što ta enciklopedija sadržava i podsjetnike na događaje iz igre. Nejasno je zašto više igara ne sadržava podsjetnike na viđeno i odigrano, pogotovo zato što se neke nerijetko igraju danima, tjednima, pa čak i mjesecima.
S obzirom na to da je priča "Uspon ronina" zapravo političko-špijunski triler, Yasudina odluka da je smjesti u otvoreni svijet i igraču dopusti da bira kojim će redoslijedom obavljati određene zadatke lišila ju je napetosti, a zadatak koji si je igračev lik zadao na samom početku učinila manje urgentnim. Igra jednostavno ne može istodobno ispričati dinamičnu priču punu obrata i od igrača tražiti da riješi svačije probleme.
Obilje oružja i poteza
"Uspon ronina" neobuzdana je igra koja sadržava praktički sve elemente gramatike modernih akcijskih videoigara. Igračev lik "u rukama" može držati više komada hladnog i vatrenog oružja te pravodobnim zamasima njima neutralizirati napade neprijatelja. Igrač može birati hoće li lik kojeg kontrolira biti čisti snagator, okretni atentator ili slatkorječiv i lukav pregovarač te hoće li zadatke rješavati nasilnim putem ili bez prolijevanja krvi. Da bi od točke A otputovao do točke B, može se poslužiti konjem, kukom za hvatanje te sklopivim zmajem, a kad mu to dosadi, može samo pritisnuti tipku za tzv. brzo putovanje. Premda mogućnost brzog putovanja ponekad zaista dobro dođe, poglavito kada treba obaviti neki nezahtjevni poslić, smatram da ona razbija jedinstvenost dramskog prostora i otežava uranjanje u igru. Kao i u drugim RPG-ovima, a ovisno o moralno-političkim preferencijama, moći će se prikloniti ili grupaciji koja želi okončati šogunat ili onoj koja ga drži dobrim za Japan. Yasuda je igraču omogućio i da uređuje svoj dom, zavodi neke neigrive likove te vodi službu za iznajmljivanje mačaka. "Uspon ronina" od igrača traži da mu se potpuno preda, ali nisam siguran je li takvu posvećenost zaista i zaslužio.
Zahvaljujući obilju oružja koje igračev lik može koristiti i fascinantno velikom broju poteza koje njima može izvesti, borbe su najbolji segment i jedini dio igre kojemu Yasudin ekscesni dizajn nije naštetio. Kroz igračeve će ruke proći brojna oružja koja su se koristila tijekom Boshinskog rata - od ikoničkih katana preko pušaka, lukova i šurikena do masivnih naginata. Sva se oružja u borbama ponašaju drukčije, a svako se pojedino oružje može koristiti na nekoliko različitih načina. Osim osnovnih poteza i kombinacija, igrač će tijekom igre naučiti i više posebnih poteza. Budući da igračevi neprijatelji koriste ista oružja kao i on, u borbama će bolje proći onaj borac koji će drugom efektnije kontrirati. Yasuda igraču vrlo brzo daje do znanja kako od njega očekuje da u svom arsenalu ima sve vrste oružja te da svako od njih zna podjednako dobro koristiti. Neki neprijatelji znaju čak i usred borbe promijeniti oružje i ti su sukobi uvjerljivo najuzbudljiviji.
Napadački su potezi razmetljivi, upečatljivi i u velikoj se većini slučajeva daju "pročitati". Ima ih, međutim, nekoliko kojima nedostaje težine pa mogu djelovati prebrzo. Yasudi se može prigovoriti i da je igraču dopustio da neke neprijatelje pobijedi bez da je zapravo naučio igrati igru. Primjerice, jedan potez koji možete izvesti uparenim mačevima toliko je moćan da druge praktički nećete morati niti koristiti. Uz to, ako igrač igra temeljito, lako je moguće da će njegov lik toliko ojačati da mu glavni zadaci koje mora obaviti neće biti izazovni. Problem je to koji općenito muči igre koje se odvijaju u otvorenim svjetovima, a osobito one koje pred igrača stavljaju previše prelaganih zadataka.
"Uspon ronina" od igrača traži i da odrađuje sluganske i rutinske poslove poput skupljanja sirovina od kojih se prave uslužni predmeti i alati, raznošenja kojekakvih drangulija te penjanja na visoke točke kako bi mogao vidjeti što se gdje nalazi i kako do tih mjesta doći. Čini se da redatelji i dizajneri te stvari u svoje igre stavljaju jer se boje žanrovske policije, a ne zato što im je do njih zaista stalo.
Sterilna gluma i detaljni kostimi
"Uspon ronina" blago je stilizirana fotorealistična igra koja nikoga svojim izgledom neće osobito impresionirati. Glumačke su izvedbe sterilne, a lica glavnih likova nedovoljno izražajna. Oklopi, oružje i odjeća realizirani su s ljubavlju i brigom, a arhitektura je, nažalost, samo povremeno impresivna. Gradovi i sela u kojima se odvija radnja djeluju beživotno i prazno, iako su im ulice nerijetko pune svijeta. Ljudi su to kojima život ima smisla samo kada pričaju s igračevim likom ili kada se on u njih nehotice zabije.
Kako bi u to opće sivilo udahnuo malo života, Yasuda je igraču omogućio da spašava mačke te da ih nakon toga iznajmljuje osobama koje za njima žude ili kojima trebaju njihove usluge. Premda su mačke vrlo simpatične, čini mi se da su i one u igru ubačene kako bi producenti igre iz studija za razvoj videoigara Team Ninja (serijali "Ninja Gaiden", "Dead or Alive" i "Nioh") mogli reći da i u njihovoj igri postoji nešto šašavo i slatko. Više mi se dopalo to što igrač u jednom trenutku može nabaviti psa te ga poslati na svojevrsno hodočašće. Ovisno o tome koliko novca stavi u vrećicu oko njegova vrata i koliko drugih igrača "Uspona ronina" sretne, to će nagrade koje igrač dobije biti izdašnije. Naravno, moglo se i bez toga, no taj mi je štos sjeo bolje od onog s mačkama.
"Uspon ronina", koji se može igrati samo na igraćoj konzoli PlayStation 5, proizvod je industrije koja naoko ne može i ne želi riskirati. Premda je Yasuda u njoj obradio vrlo interesantnu temu te s puno ljubavi realizirao borbe, kostime i oružja, igru je opteretio nevažnim aktivnostima i suvišnim informacijama. Šteta je što vrijeme i novac koji su uloženi u njihovu implementaciju nisu uloženi u umjetnički smjeliji projekt.
Sony Interactive Entertaiment Jutarnjem je listu ustupio kopiju igre