Na putu do posla prođem pokraj devet pekarnica. Obično projurim na biciklu, gotovo žmireći i ne udišući. Stoički se suzdržavam pred zamamnim mirisima vrućih kroasančića s maslacem, hrskave pizze i slasnih sendviča. Kakva je to patnja. Izazivaju me. U posljednjih godinu dana zasigurno se ne bih obazirala na “pekse”, niti sanjarila kako gnjurim lice u masni škarnicl s burekom. No, eto, postala sam svjedok kako zabranjeno voće zaista jest - najslađe.
Prikriveni simptomi
Ne mogu dramatizirati i reći da sam imala pretjeranih problema sa zdravljem. Moji su simptomi stizali postupno i prikriveno. Primijetila sam da mi se oštetila zubna caklina. To sam pripisala stresu i početnom obliku gastritisa. Onda se pojavio nekakav čudan osip, isključivo po laktovima. Strahovito je svrbio i često bih se u snu češala do krvi. Prvi dermatolog kod kojega sam bila samo je bespomoćno slegnuo ramenima te zaključio kako je to kontaktne prirode i da moram više paziti na čistoću radnog stola. A onda mi se pojavila minijaturna, ćelava rupica na kosi. Kako se inače ne dičim najbujnijom kosom na svijetu, digla sam paniku.
Trebalo je jako mnogo strpljenja, pretraga i specijalista da se utvrdi problem. Stečena intolerancija na gluten!
Kako molim? Za celijakiju sam čula, i to ne samo zahvaljujući doktoru Houseu. Sin obiteljskih prijatelja boluje od nje, a ja ga pamtim kao onoga klinju koji na rođendanima nije smio ništa jesti, osim najbezveznijih puslica. Bila sam uvjerena da se s celijakijom čovjek rađa. Dijagnosticira se vrlo rano, kada bebice prelaze na krutu hranu. Osim strahovitih grčeva i neutješnog plača, karakteriziraju ih tanjušni udovi te velik, napuhan trbuščić. Zovu ih djeca pauci, a liječenje je doživotna apstinencija od svega što sadrži protein gluten.
Prema stečenoj glutenskoj intoleranciji bila sam u najmanju ruku sumnjičava. Zvučala je pomodno i lažno. Trendovski. A ja se ne priklanjam trendovima u kuhinji. Doručkujem domaća jaja najmanje tri puta tjedno, uživam u crvenom mesu, a teglicu svinjske masti čuvam u hladnjaku poput najvrednijeg blaga.
No, već nakon dva tjedna bezglutenske prehrane ćelava rupica više nije bila ćelava, a osip - poslije dijagnosticiran kao dermatitis herpetiformis - se povukao. Juhuuuuuu, djeluje! No, onda sam malo posrnula, priznat ću vam, moj karakter nije baš čeličan. I izdajnički osip se vratio. Morala sam se uozbiljiti.
Paprene cijene
Osip je bio samo vanjski pokazatelj, grozila me pomisao što ta intolerancija čini unutarnjim organima. Bacila sam se na proučavanje dopuštenih namirnica, vikendom si radila plan prehrane, budila se zorom i kuhala ručak za taj dan. Razne tjestenine, brašna, gotove mješavine žitarica i suhog voća za doručak bile su mi lako dostupne u svakom supermarketu. Iako po paprenim cijenama. A najgore mi je bilo kada bih si kupila skupe poslastice da ih imam uz sebe kako bi hektičnost deadlinea bila što bezbolnija. I onda bih došla na posao i podijelila uokolo, ne ostavljajući si ništa, jer nisam tip koji skriva svoje zalogajčiće pred radoznalim kolegama.
Jednu večer smo Nenad i ja organizirali pizza&movie night za društvo. Ja sam naručila ljepoticu s pršutom i bezglutenskim tijestom. To zadovoljstvo sam platila ravno 63 kune. Šezdeset i tri kune za smotuljak tankog tijesta promjera 24 centimetra, šest kriški pršuta, par listova rikule i nekoliko cherry rajčica!!! I još je moraš brzo jesti, dok je vruća, jer je poslije tijesto toliko tvrdo i bezukusno da se pitaš što ti je sve to trebalo.
Ukusni krekeri
Nitko se ne otima za mojim stiroporom ili krekerima od ekspandirane riže i kukuruza koji koštaju od devet do 17 kuna, ovisno o proizvođaču. No, kad kupim ukusne, slane krekere, pakiranje koje košta 39 kuna, a sadrži šest paketića od po četiri krekera, onda su svi u mojoj okolini strahovito gladni, padaju u nesvijest, trebaju barem jedan kreker. Doma ih skrivam jer moj dragi često zaboravi kupiti kruh, a voli u brzini smazati kikiriki maslac namazan na nešto. Bezglutenska mješavina žitarica i voća za doručak: 40-ak kuna, cornflakes oko 30 kuna. Na to poludim jer su u teoriji cornflakes kukuruzne pahuljice, a kukuruz nema glutena. No, ove po deset kuna ne smijem uzimati jer sve redom zadržavaju ječmeni slad, što je, pogađate, gluten!
Usporedba cijena
Hrvatsko društvo za celijakiju: U Hrvatskoj je pet tisuća oboljelih
Važno je staviti stvari na svoje mjesto, upozoravaju i iz Hrvatskog društva za celijakiju. - Puno toga treba znati da bi bezglutenska prehrana bila točna. Ako nemate novca odmah zamijeniti tijesto i kruh bezglutenskom alternativom, terapija može biti nepravilna. Kako bezglutensko brašno stoji po kilogramu od 25 do 70 kuna, oboljelima mogućnost podizanja brašna u ljekarni znatno financijski olakšava prehranu. Naime, brašno je na listi lijekova. A udruga organizira radionice na kojima učimo kako od tog brašna napraviti kruh, tjesteninu, kolače... - govori nam Ružica Lah iz Hrvatskog društva za celijakiju. Sljedeći tjedan obilježava se i Tjedan svjesnosti o toj bolesti koja je za mnoge i dalje velika nepoznanica.
U udruzi napominju i da se celijakija najčešće skriva iza različitih bolesti i tegoba, pa je u 95 posto slučajeva neotkrivena, a za samo 5 do 10 posto oboljelih se zna da boluju od celijakije. Njih je u Hrvatskoj registrirano oko 5 tisuća. - Ljudi se oslanjanju na testove intolerancije, pa kažu kako ne podnose gluten, ali da nemaju celijakiju. No, pretrage mogu biti i lažno negativne - objašnjava.
Nenad Bratković, nutricionist: Nije nužno mijesiti bezglutensko tijesto za ‘gluten free’ menu
U velikoj količini informacija o prehrani, ljudi su izgubili nit vodilju bezglutenske prehrane. Dok se gluten i njegova važnost u prehrani i terapiji bolesti pogrešno negiraju, a istodobno se zaboravlja na celijakiju kao veoma važnu i poddijagnosticiranu bolest koja pogađa 1% stanovništva, bezglutenska prehrana postala je trend, koji su subjektivno prihvatili mnogi koji su skloni pratiti trendove u prehrani ili su u potrazi za boljim zdravljem.
Prirodna bezglutenska prehrana podrazumijeva konzumaciju hrane koja prirodno ne sadrži gluten, a to su meso, mahunarke, riba, jaja, povrće, voće, orašasti plodovi. Kombiniranjem žitarica raznih vrsta i eksperimentiranjem s njima, tijelo se znatno izlaže nepotrebno dominantnoj škrobnoj sastavnici, kao i mogućnosti slučajne ingestije glutena (preko tzv. unakrsne kontaminacije glutenom).
Uz to, priča s bezglutenskom prehranom, umjesto terapijske svrhe, previše zadire u marketing jer se direktno nadovezuje na izuzetno popularne Paleo i LCHF koncepte prehrane.
Nije nužno mijesiti (bezglutensko) tijesto da biste provodili bezglutensku prehranu. Spomenute namirnice, ako nisu dodatno tretirane (panirane ili uvaljane u brašno, poput smokava u brašnu), prirodno ne sadrže gluten i ako ih jedete, vaša prehrana već jest bezglutenska. Nije nužno odmah tražiti i kupovati bezglutensko tijesto: tjesteninu, kruh ili slično. Jedenje tijesta i kruha nije počelo prehrane, iako je katkad izazovno i prikladno (dječja prehrana).
No, ako pri prelasku na bezglutensku prehranu počnete kupovati skupa “masna” brašna i slično, to će svakako biti velik trošak koji ćete sigurno osjetiti na kućnom budžetu. Poanta je u tome da se vaša prehrana ne treba temeljiti na škrobu i isključivo na žitaricama.
Savjeti za prijelaz na prehranu koja isključuje gluten
- Pažljivo čitajte deklaracije
- Mnoge namirnice prirodno ne sadrže gluten, pa temeljite svoju prehranu na svježem voću i povrću, grahu i grahoricama, krumpiru, riži, gljivama, mesu i domaćim mesnim prerađevinama, ribi i plodovima mora, jajima, mlijeku i mliječnim proizvodima (kiselo mlijeko, jogurt, sir), margarinu, šećeru i medu, kavi, čaju i prirodnim sokovima.
- Koristite bezglutenske žitarice poput kukuruza, heljde, prosa, ali i amaranta, riže i kvinoje.
- Margarin je izvrstan kao namaz i dodatak brašnastim proizvodima
- Zaboravite kupovne umake, pripremite domaće
- Bezglutenska alkoholna pića uključuju vino, sherry, porto, jabukovaču, žestoka pića i likere, no pivo nije prikladno za bezglutensku prehranu