Nemaju dovoljno hrane za nesretne, napuštene, gladne pse. Kućice lagano trunu, neobnovljene. Dvorišta su blatne kaljuže, jer nemaju novca za šljunak. Mole se da se nijedan pas ne razboli, jer nemaju novca za liječenje. Svakodnevna je to situacija u čakovečkom azilu "Prijatelji", u kojem je do sadašnje situacije došlo zbog pasa koje su zadnju godinu dana spasili iz romskih naselja Međimurske županije. Bila je to priča koja je podigla na noge cijelu Hrvatsku, no na kraju se nije dogodilo gotovo ništa. Institucije koje su trebale pomoći posve su zakazale. Sami su, kao i uvijek do sad, ostali volonteri azila i udruga. Ponajviše upravo oni iz azila u Čakovcu.
- Prođem svaki dan kroz naša dvorišta i plačem kad vidim kako sve izgleda. Prije smo svake godine ulagali u obnovu. Sad nemamo novca za šljunak, daske... Ma, nemamo novac ni za hranu. Nama mjesečno treba četiri tone da nahranimo 450 pasa o kojima skrbimo, a sad imamo 500 kilograma. U romska naselja više ni ne idemo, jer nemamo kako nahraniti ni gdje smjestiti tamošnje pse - kaže Aleksandra Hampamer, voditeljica azila.
Kaže kako je stanovnici romskih naselja često zovu, moleći pomoć za neke pse. Objašnjavaju joj da su te životinje izluđene od gladi i bolesti, da zavijaju tako da se svakome tko to sluša slomi srce. No, Aleksandra im ne može pomoći. Zbog pomaganja nekima od tamošnjih pasa, došlo je do sadašnje situacije.
- Ne žalim što smo im pomogli, žao mi je što ne možemo učiniti više. Mi smo najviše pasa izvukli, pomogli su nam i drugi azili iz zemlje, ali kod nas je ipak većina. Ministarstvo poljoprivrede nije dalo ni kunu da se problem riješi. Županija je izdvojila 100 tisuća kuna, Grad Čakovec 50 tisuća, ali to je tek deset posto ukupnih troškova samo do kraja listopada ove godine. Županija nas je stavila u proračun, a planiraju nam dati 100 tisuća kuna. Puno zvuči, zar ne? To je ravno sedam posto naše godišnje potrošnje - pojašnjava Aleksandra.
Kaže i kako su joj iz Grada Čakovca najavili da će iduće godine financijski pomoći, no pošto odluka još nije službeno potvrđena, Aleksandra kaže kako ni ne može računati na ta sredstva. No, dodaje, dirnula ju je akcija prijatelja koji vode azil "Pobjede" u Osijeku. Oni su objavili apel i zamolili sve koji mogu pomoći s hranom, starim dekama ili vitaminima za pse.