Puno sam puta pisala o ovoj temi - PREVIŠE PUTA! - znala bih prekoriti samu sebe, a onda mi se opet, kad vidim da se život na Zemlji i dalje okreće u istom “spalimo sve vještice” smjeru, shvatim: nikad dovoljno. To je valjda kao bajka koju čitaš svom djetetu prije spavanja. Jasno, voliš ga bez zadrške, najviše na svijetu, i svaki trenutak s njim ili njom ti je čaroban, ali ne.možeš.više.čitati.o.toj.princezi. Ali, ona kaže glasom prepuklim od umora: “Mama, ispričaj mi onu priču još jednom”. “Mama, kako ide ona priča?” zamišljam da mi kći govori željno, a ja duboko uzdahnem i krenem, izgubivši bitku. “Bila jednom jedna princeza... Pardon. Bila jednom jedna... žena.” “Kako se zvala?” prekida ona. “Nije bitno, dušo.” “Ali, mama! Princeza mora imati ime!” U redu, popustim strukturalistici u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....