Prometna nesreća je najgori način za završetak svakog putovanja. U 2018. godini na hrvatskim je cestama bilo 33.440 prometnih nesreća u kojima je ozlijeđeno 13.989 osoba.
Svakoj od tih osoba trebala je pomoć odmah nakon nesreće i tu prvu pomoć pružali su vozači i drugi sudionici prometnih nesreća ili osobe koje bi se zatekle na mjestu nezgode. O njima, njihovu znanju i osposobljenosti umnogome je ovisio život svake od 13.989 ozlijeđenih osoba.
Unesrećene osobe trebaju prvu pomoć odmah. Ona mora biti kvalitetna, mora spašavati, a ne zbog nestručnosti i neznanja dodatno ugrožavati život, izazivati invaliditet ili nove ozljede. Zato je važno steći potrebno znanje o prvoj pomoći, a svi vozači, oni koji svakodnevno sudjeluju u prometu, obnavljati to znanje kako bi uvijek bili u mogućnosti pomoći unesrećenim osobama. Prema procjenama Crvenog križa, adekvatnu prvu pomoć zna pružiti 10 posto stanovništva.
Osnovna pravila
Jutarnji list će, svjestan tih potreba i zahtjeva koji se svakodnevno nalaze pred svim vozačima i sudionicima u prometu, u suradnji s Crvenim križem Hrvatske, u ponedjeljak objaviti priručnik “Pružanje prve pomoći”, knjižicu neophodnih pravila koje bi trebao znati ne samo svaki vozač, nego i svaka osoba koja sudjeluje u prometu. Do nezgode se dolazi u trenutku, ali u tim nezgodama stradavaju ljudi.
Tri su osnovna cilja prve pomoći: spasiti život, spriječiti nastanak komplikacija i invaliditeta te skratiti vrijeme liječenja i oporavka.
Osnovna su pravila prve pomoći, i njih se neizostavno treba pridržavati, brinuti o vlastitoj i tuđoj sigurnosti, što znači zaštititi sebe i ostale od opasnosti, ne riskirati. Ne stvarati paniku je drugo pravilo, a ono drugim riječima znači biti smiren u svakoj situaciji, maksimalno moguće. Ustvari, riječ je o logičnom pristupu situaciji jer najčešće ozlijeđena osoba ne zna što se dogodilo, što se njoj pritom dogodilo i u kakvom je stanju, je li ozlijeđena, krvari li i ima li kakve bolne ozljede koje najavljuju teža oštećenja organizma. Druga dva osnovna pravila su ne štetiti i ne činiti više od potrebnog. Da se izbjegne moguća dodatna šteta koja se može uzrokovati ozlijeđenoj osobi, potrebno je redovito obnavljati postojeće znanje i razumjeti granice vlastitih sposobnosti.
Prije nego se pristupi pružanju prve pomoći na mjestu nesreće bitno je, kako bi sama prva pomoć bila što više korisna, procijeniti sigurnost i osobnu zaštitu. Prva se pomoć ne može adekvatno pružiti ako je osoba koja je pruža pritom u osobnoj opasnosti od stradavanja. To jednostavno nije dopustiva situacija i ničim se ne može opravdati ugrožavanje vlastitog života da bi se sačuvao drugi život. Ako se rizik ne može izbjeći, ne pruža se prva pomoć nego se zove stručna pomoć. Za to je potrebno znati osnovne telefonske brojeve čije pozivanje je besplatno sa svih telefona i mobitela, pri čemu bi trebalo znati barem jedan, europski broj za pozivanje hitne pomoći. To je 112 u svim europskim zemljama. Poželjno je znati i broj hitne medicinske pomoći, 194, vatrogasne službe što je 193, i broj službe traganja i spašavanja na moru, a to je 195. No, pozivom na 112 i davanjem što preciznijih informacija o tome što se i gdje dogodilo, ima li ozlijeđenih i u kakvom su stanju te kakve su okolnosti na mjestu nesreće kontakt osobama koje se javljaju na taj broj, učinilo se dovoljno.
Psihosocijalna pomoć
Procjena stanja unesrećene osobe je sljedeći ključni korak u pružanju prve pomoći. Prva pomoć se ne može adekvatno pružiti ako osoba koja daje prvu pomoć ne zna, barem približno, u kakvom je stanju ozlijeđena osoba. Važno je ustanoviti kako je došlo do nesreće kako bi se odredili prioriteti pružanja prve pomoći. Psihosocijalna pomoć je izuzetno važna s osobom koja je pri svijesti, njoj se treba predstaviti i najaviti što će pružatelj prve pomoći učiniti. Nakon toga se pristupa prvom i drugom cjelovitom pregledu. Pritom se pod prvim cjelovitim pregledom misli na to je li ozlijeđena osoba pri svijesti, kako diše, ima li vidljivih krvarenja ili prijeloma. Treba reagirati na svako od ovih stanja, omogućiti prohodnost dišnih puteva, dati po potrebi umjetno disanje, zaustaviti krvarenje i pobrinuti se za druge ozljede u onoj mjeri u kojoj je to neophodno. Drugi cjeloviti pregled služi za praćenje razine svijesti, disanja, pulsa i po potrebi tjelesne temperature. Unesrećenu osobu treba zaštititi od gubitka temperature, smrzavanja, kao i od izloženosti visokoj temperaturi.
Ponekad je potrebno, da bi se pružila potrebna prva pomoć, skinuti s osobe odjeću i obuću, a ako nosi kacigu, i kacigu. Transport ozlijeđene osobe je sljedeća vrlo zahtjevna radnja, a svemu tome treba pristupati izuzetno pažljivo i u krajnjoj potrebi. Riječ je o pomoći koja se pruža kada su ozljede takve prirode da je rizik od čekanja stručne pomoći suviše velik.
O svemu, puno detaljnije, uz odgovarajuće grafičke prikaze i crteže načina pružanja prve pomoći u knjižici Crvenog križa Hrvatske koju Jutarnji list donosi kao prilog redovnom izdanju u ponedjeljak.
