PIŠE VLADO VURUŠIĆ

KAKO U VRIJEME KORONAVIRUSA PREŽIVLJAVAM BEZ NOGOMETA Vrtim po sportskim kanalima, tražim nešto novo. Nema veze, ligu Bangladeša ili Kirgistana

 
Prazan stadion u Njemačkoj
 Picture-Alliance/AFP
 

Dolazi nam proljeće. Gledam kroz prozor kako se približava, polako ali sigurno. U susjednom dvorištu propupala jabuka. Sunce mami. Ptice cvrkuću. Upravo mojom ulicom prolazi kamion i oglašava - "stare akumulatore kupimo, kupimo stare veš mašine, televizore kupimo". Da, raditi se treba i preživjeti u ova teška vremena. Nije život stao. Sjedim doma. Zatvorili i kafiće, i Van Gogh. Možda ima nekih koji su organizirali "Ostanimo u Van Goghu". Perić, Mladen, Franta i još neki. Nema druženja. Samo na daljinu. Telefonom i slično. Nema ni pravih zaliha piva. Ostajemo na vodi. Majku ti!?

I ono najgore, što nam je ta korona mogla donijeti - osim što smo sa suprugama i djecom zatvoreni u četiri zida - oduzela nam je nogomet! I to kada. Sada pred kraj prvenstava, Lige prvaka i u osv...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. prosinac 2025 04:50