KAKO U VRIJEME KORONAVIRUSA PREŽIVLJAVAM BEZ NOGOMETA Vrtim po sportskim kanalima, tražim nešto novo. Nema veze, ligu Bangladeša ili Kirgistana

KAKO U VRIJEME KORONAVIRUSA PREŽIVLJVAM BEZ NOGOMETA Vrtim po sportskim kanalima, tražim nešto novo. Nema veze, ligu Bangladeša ili Kirgistana. Daj što daš. Valjda ima neko 'ko još igra.

Dolazi nam proljeće. Gledam kroz prozor kako se približava, polako ali sigurno. U susjednom dvorištu propupala jabuka. Sunce mami. Ptice cvrkuću. Upravo mojom ulicom prolazi kamion i oglašava - "stare akumulatore kupimo, kupimo stare veš mašine, televizore kupimo". Da, raditi se treba i preživjeti u ova teška vremena. Nije život stao. Sjedim doma. Zatvorili i kafiće, i Van Gogh. Možda ima nekih koji su organizirali "Ostanimo u Van Goghu". Perić, Mladen, Franta i još neki. Nema druženja. Samo na daljinu. Telefonom i slično. Nema ni pravih zaliha piva. Ostajemo na vodi. Majku ti!?

I ono najgore, što nam je ta korona mogla donijeti - osim što smo sa suprugama i djecom zatvoreni u četiri zida - oduzela nam je nogomet! I to kada. Sada pred kraj prvenstava, Lige prvaka i u osv...