Djeca su ogledalo svojih roditelja. Ova fraza, koja zvuči pomalo plitko ovako napisana, odlično dolazi do izražaja na plaži.
To, mnogima najdraže mjesto na kojem provode većinu vremena tijekom ljetovanja, nađe se na testu kad se na njemu stvore mala i često bučna stvorenja kuštrave kose.
Djeca, kao i odrasli, na plaži osjećaju slobodu da rade ono što im je inače zabranjeno. Bacanje pijeska, trčanje po tuđim ručnicima, zapljuskivanje na sve strane i vrištanje iz petnih žila. A roditelji? Ili ignoriraju takvo ponašanje ili se razbjesne i kazne dijete.
A što u ovom slučaju nalaže bonton i pravila lijepog ponašanja?
Poštujte privatnost
Dječja psihologinja Lina Đulvat oprezna je pri postavljaju strogih granica.
- Na plaži vrijede pravila ponašanja kao i na svakom drugom javnom mjestu koje se dijeli s drugim ljudima. Djetetu treba objasniti da poštuje privatnost drugih osoba, ali to opet ne znači da mu treba narediti da sjedi mirno na ručniku. Treba uvažavati i djetetova prava, pa postoji mogućnost da se maknemo na drugo mjesto na plaži ako procijenimo da je to bolje rješenje - kaže psihologinja.
Ipak, ako dođe do nezgodne situacije, roditelj treba dijete suočiti s posljedicama i objasniti što je njegovo ponašanje značilo drugome. Tada se najprije ispriča roditelj, a potom i dijete. Djeca uče od roditelja i ako oni uvažavaju druge, onda će i dijete to upijati, tvrdi psihologinja.
Dakle, važna je predradnja. Jer, ako se liječe uzroci, posljedice će biti puno blaže. Slično vrijedi i u nekim drugim situacijama. Na primjer, u trgovini kad dijete vidi komplet Lego kockica ili masku Dartha Vadera. Iako mu roditelj logički objasni razloge zbog kojih neće dobiti tu igračku, malo stvorenje neće prihvatiti “ne” za odgovor.
U sekundi je na prljavom podu trgovine, s histeričnim i uplakanim pogledom i vriskom kojim bi mogao parirati opernim pjevačima. Inače, djeca plačem mogu proizvesti i do 120 decibela, što je jačina zvuka sirena, rock-koncerata ili motorne pile. Zato se roditelju preporučuje da u ovom vrlo stresnom trenutku ostane što hladnije glave i pokuša se oduprijeti moljakanju.
Suprotstavite se
- Prije kupovine treba se razjasniti koja su pravila - gdje se ide, što će se kupiti i da nismo u mogućnosti kupiti nešto izvan toga. Nekad to nije dovoljno i onda se roditelj tome može suprotstaviti. S djecom uvijek treba biti spreman napustiti situaciju - kaže Đulvat. Ipak, ističe da se djetetu ne smije prijetiti da će ga ostaviti u trgovini ako se loše ponaša jer mu se time ugrožava sigurnost.
Još je jedna nezgodna situacija za koju postoje podijeljena mišljenja ona kad djeca dođu u sukob s drugom djecom. I ovdje treba najprije procijeniti situaciju prije nego što se roditelji umiješaju.
- U pravilu, djecu treba pustiti da sama rješavaju sukobe, ali treba provjeriti s djetetom koliko je to u mogućnosti i osjeća li se sposobno za to. Roditelj treba intervenirati tako da uvaži oba djeteta, prvo se obratiti žrtvi, provjeriti u kojem je stanju i onda pomoći drugom djetetu da shvati što je napravilo i pomoći mu da se ispriča. Važno je objasniti mu da su greške normalne, da svi griješimo i da je važno da preuzmemo odgovornost - objasnila je psihologinja.
Učenje lijepog ponašanja proces je koji traje od rođenja do kraja života, nije instant-reakcija koja se primjenjuje nakon prvog puta, nego se stječe nakon mnogih učinjenih pokušaja i pogrešaka.