U svijetu nautičkog turizma, gdje mnogi dolaze i odlaze, rijetki su oni koji cijeli radni vijek posvete jednoj struci, a još rjeđi oni koji provode desetljeća radeći u okviru jednog sustava marina. Jedan od tih rijetkih primjera je Cvijeto Stjepović, vođa posade u ACI marini „Veljko Barbieri“ u Slanom. Sa svojih 61 godinu, iza sebe ima impresivnih 44 godine u ACI sustavu te je gotovo sinonim za profesionalizam, predanost i ljubav prema moru.
- Na početku ni sam nisam mogao zamisliti da ću od prvog do zadnjeg dana svoga radnoga vijeka odraditi u marini. Vjerojatno se to dogodilo zbog podsvjesne ljubavi prema moru i brodovima. Niti u jednom trenutku nisam požalio - vrlo konkretno će Stjepović.
Prirodni proces za kvalitetnog radnika
Karijeru je započeo kao mladić s jasnom svrhom - zadržati se na moru. Kada je 1980-ih dobio stipendiju u marini Dubrovnik, završio je elektrotehnički smjer u Pomorsko-tehničkoj školi Dubrovnik i odmah prešao u praktičan rad. Njegova prva iskustva bila su čišćenje i održavanje marine te poslovi elektrotehničara na brodovima. Upravo su ti poslovi izgradili njegovu radnu etiku i navike.
- Za početak su mi davali jednostavne poslove kao čišćenje i bojanje te nakon nekog određenog vremena, uključili su me i u samo poslovanje koje je nosilo moje radno mjesto. Radno vrijeme se strogo poštivalo i naravno, nadređeni voditelji. Kroz takav proces rada kroz godine izađete kao dobar i kvalitetan radnik – prisjeća se Stjepović.
Iako je posao zahtijevao disciplinu, bio je i niz situacija koje su testirale njegovu sposobnost reagiranja i donošenja odluka pod pritiskom, što i jest velik dio ovog zanimanja. Jedna od njih bila je nestanak luksuzne jahte u Dubrovniku.
- Tijekom kontrole vezova primijetio sam da nedostaje jedno plovilo. Radilo se o motornoj jahti dužine 17 metara koja je morala biti na vezu. Nazvali smo vlasnika i ustanovili da je jahta ukradena. Pregledom video nadzora i brzom intervencijom policije, jahta je već sutradan pronađena u Italiji i vraćena vlasniku – priča nam Stjepović koji svakog dana čuva izuzetno vrijednu imovinu svojih gostiju i time nosi veliku odgovornost.
Stvaranje marine Slano
Prelazak iz uloge elektrotehničara u ulogu mornara dogodio se nakon Domovinskog rata, razdoblja koje je ostavio trajno obilježje na svim institucijama uključujući marine. ACI Marina Dubrovnik u Komolcu, gdje je Stjepović radio oko 30 godina, priključena je sustavu ACI marina početkom 1991. godine upravo tijekom tog kritičnog razdoblja. Unatoč vanjskim okolnostima, Stjepović je zadržao svoju posvećenost. Kao mornar je radio do 2009. godine, gotovo dva desetljeća u vrijeme kada se nautički turizam u Hrvatskoj ponovno razvijao.
U ACI marini Dubrovnik radio je do 2017. godine, ali se već 2016. uključio u „slaganje“ marine u Slanom koja je bila u izgradnji. Rad na postavljanju marine bio je izuzetno zahtjevan, kaže Stjepović, pogotovo jer je paralelno vodio mornarske službe ACI marine i u Komolcu i u Slanom. Marina u Slanom trebala je mnogo više od građevinskog znanja, trebala joj je duša i iskustvo poput Stjepovićevog. Trebalo je organizirati rad više od trideset djelatnika i upravljati vezovima za više od petsto plovila. ACI marina „Veljko Barbieri“ u Slanom već je na otvaranju imala ugovoreno 50 posto kapaciteta za godišnje vezove, što znači da je od prvog dana radila na gotovo punom kapacitetu.
- Na nagovor direktorice Danijele Crljen prihvatio sam se izazova i nisam požalio. Pokretanje marine od početka, zaista je vrijedno iskustvo i ponos moje karijere, a naš trud i zalaganje odmah su se nagradili. Već iduće sezone osvojili smo 2. mjesto po ocjeni nautičara, u konkurenciji svih marina u Hrvatskoj. Također smo osvojili i nagradu Zlatni osmijeh Jadrana, što govori o atmosferi među kolegama i nautičarima koji dođu u ACI marinu „Veljko Barbieri“ – govori Stjepović te opisuje marinu kao „mirnu, sigurnu i veselu“, što potvrđuju i njezini brojni dugogodišnji gosti.
Njima, dodaje Stjepović, uvijek pristupa s tolerancijom i poštovanjem, što su i, kako kaže, temelji turizma.
- Dolaze nam ljudi iz različitih zemalja, s različitim običajima i kulturološkim razlikama. Bitno je shvatiti da nas razlike ne razdvajaju nego obogaćuju i jednom kad priđeš svakom gostu otvorena srca i ruka, sve nesuglasice se lako rješavaju – naglašava.
Tajna uspješne posade
Kao voditelj posade, Stjepović je razvio jasniju viziju onoga što čini tim funkcionalnim u marini i kako prepoznati ono najhitnije.
- Da bi ekipa u marini funkcionirala dobro, svaki pojedinačni član mora znati kako biti timski igrač, ali i znati preuzeti odgovornost kada je sam u smjeni, što je u našem slučaju zaista često. Mlađim kolegama bih preporučio da uvijek imaju uši i oči otvorene jer je najvažniji aspekt ovog posla sigurnost. Neophodni su i dobri međuljudski odnosi s kolegama i s gostima. Čim postoji međusobno uvažavanje, svaki posao se lakše obavlja – ističe Stjepović.
Za razliku od klasičnih turističkih gostiju koji dođu i odu, dodaje, njegovi klijenti ostavljaju svoju najvrjedniju imovinu na čuvanje. Tijekom ljetne sezone je, kaže, svakako življe i kaotičnije, ali ni zimi nema predaha. Marina je otvorena cijelu godinu i gosti, čija su plovila na godišnjem vezu povremeno, dolaze i zimi na svoje brodove. Zimu, priča nam, iskorištavaju za manje i veće popravke u marini, nadogradnje ili zamjene nečega što je dotrajalo, da bi dočekala iduću ljetnu sezonu opet „kao nova“.
S morem do kraja
Tijekom godina, ACI marina „Veljko Barbieri“ je postala poznatim mjestom gdje se stvaraju uspomene. Jedan od dječaka koji se družio s Stjepovićem u marini, čiji djed je godinama dolazio na svoj brod u Slano, bio je od posebnog značaja. Stjepović ga je, kaže, „osobno uzeo pod svoje"; vozio bi s njim gumenjak i učio ga mornarskim vještinama.
- Taj dječak je odlučio da će doći u Dubrovnik i upisati Pomorsku srednju školu, koju ove godine i završava. Želi upisati fakultet i postati kapetan, a uvijek ponosno i s osmijehom kaže da sam ja „krivac". Nadam se da će i on mene jedan dan kao kapetan ugostiti na svom brodu – otkriva vođa posade u ACI marini „Veljko Barbieri“.
Iako će Cvijeto uskoro u mirovinu, more će uvijek ostati dio njegovog života. Najviše će mu nedostajati, kaže, ljetni jutarnji đir kroz marinu i komunikacija s gostima. Ipak, u mirovini ne planira „stati“, već se posvetiti hobijima, obitelji i svemu onome što nije uspio kvalitetno odraditi dok je bio zaposlen.
- Naravno, s morem ću uvijek biti povezan, barem barka, plaža i kupanje – zaključuje Cvijeto Stjepović, čija nas priča podsjeća da je pravo bogatstvo u ljudima koji čine da se teorija pretvori u praksu i u njihovoj sposobnosti da druge inspiriraju da budu bolji.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i ACI-ja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....