Ljetni period mnogi iščekuju ne samo zbog odmora i izležavanja na plaži, već je ono idealno i za dozu adrenalina i aktivnosti na otvorenom, što za one malo odvažnije znači istraživanje podmorja i njegovih ljepota.
Jadransko more dom je prekrasnih raznolikih bića, gorgonija, koralja, spužvi, školjkaša, raznobojnih pužića i brojnih vrsta riba. Odabir lokacija za ronjenje u Jadranu je vrlo šarolik i za svakog se nađe ponešto, ovisno o interesima, od raskošnih polja mekih koralja, olupina brodova i aviona, do tamnih prostora špilja i kaverni u kojima se odvija sasvim drugačiji i vrlo neobičan život.
Ovi djelomično ili potpuno neistraženi potopljeni objekti zanimljivi su zbog drevnih formacija stijena i skrivenog života koji se ne može naći ni na jednom drugom mjestu, zbog uzbuđenja, emocija i adrenalina koje ovakav tip ronjenja pruža, ali i pomicanja vlastitih granica, ili čak suočavanja s vlastitim strahovima.
Koji god bio motiv za ronjenje na ovakvim mjestima, položeni su ronilački certifikati uvjet za njih, a ronjenje u špiljama zahtijeva još i stroža pravila.
Svim speleološkim objektima zajednički je nazivnik taj da skrivaju tajanstven biljni i životinjski svijet, specifičan upravo za to područje, nastanjen u prostoru bez prisutnosti svjetla, s malom količinom dostupne hrane, a mnoge od naših strogo zaštićenih vrsta žive baš u špiljama.
Ovo pravilo vrijedi i za one podvodne, u kojima ćemo pronaći tek probran svijet spužvi, kozica, žarnjaka ili špiljskih koralja.
Za obična, turistička ronjenja preporučuju se kaverne, u kojima se u svakom trenutku vidi otvor prema van, jer je za prave špiljske objekte potrebna posebna obuka, kao i pripadajući certifikati.
Cijelo dubrovačko područje je odlična lokacija za ronjenje u špiljama, podvodni su zidovi na ovom području puni većih ili manjih otvora, pukotina u stijenama, procijepa ili tunela, koji su unatoč tami koja vlada u njima prepuni života, ponekad toliko sićušnog da ga je bez oštrog oka teško primijetiti: spužve, sićušne kozice, žarnjaci koji izranjaju iz finim pijeskom prekrivenog tla, strogo zaštićeni pužići zupke, koji su zbog svoje predivne, glatke i sjajne kućice, nekima idealni kao ukras na polici, postali toliko rijetki da ih danas jedva i nađemo, ili lepršave ribe kavale koje se plaho skrivaju po kutevima špilja.
Dubrovačka obala, ali i obližnji otoci blagoslovljeni su mnogim prirodnim ljepotama i zaista nije neobično da se posjetitelji, nakon što ‘odrade‘ izlete na impresivne zidine Dubrovnika i posjete brojne kulturno-povijesne spomenike, posvete tirkiznom moru i svim čudesima koje ono nudi. Samo nekoliko kilometara od srednjovjekovnog grada kriju se Elafitski otoci, arhipelag sastavljen od 13 manjih i većih otoka od kojih su naseljena samo tri: Šipan, Koločep i Lopud.
Uz otok Lokrum na jugu i Svetog Andriju na zapadu, Elafiti su prepuni kako nadvodnih, tako i podmorskih zanimljivosti, kamenih hridi, litica i špilja. Mogućnosti su velike, a lokalni ronilački centri su odlično opremljeni da ove mogućnosti učine stvarnim.
Ronili smo s dva vrhunska centra iz Dubrovnika, Abyss i Blue Planet, oba smještena u hotelima s pet zvjezdica, što se, očekivano, prenijelo i na njihove usluge.
Uz iskusne voditelje ronjenja obišli smo nekoliko najatraktivnijih špiljskih lokacija ovog područja koje su, osim što su izuzetno atraktivne, pogodne i za apsolutne početnike.
Uz bogatu bioraznolikost, podvodni usjeci, otvori i kanjoni pravo su malo ronilačko igralište, pa je svaki zaron jednako uzbudljiv i lijep, iako dubina mora nije nužno velika.
Već i sama lokacija koja se nalazi neposredno pred ovim centrima dovoljno je zanimljiva, a do one najdalje vožnja brodom traje tek dvadesetak minuta.
GREBENI
Već prvi pogled na more iz ronilačkog centra, u produženju rta Petke na poluotoku Lapadu, zaustavlja skupina 11 malih otočića-hridi jednostavno nazvana Grebeni.
Od Lapada su odijeljeni 40 metara širokim i 10 metara dubokim prolazom, dovoljnim da njime prolaze brodovi srednje veličine, a na najzapadnijem i najvećem otočiću nalazi se svjetionik.
Iako su Grebeni vrlo blizu Dubrovniku, a vožnja brodom traje samo par minuta, oni su na neki način i vrlo udaljeni, naročito u slučaju juga, kada im prijete snažni udari vjetra dok valovi koji zapljuskuju oštre stijene mogu doseći i desetak metara. U tom slučaju je, naravno, ronjenje nemoguće i potrebno je pričekati neki pogodniji dan.
Ova je lokacija vrlo zanimljiva, pogodna za početnike, ali i iskusnije ronioce, ovisno o dubini koja se kreće između tri i 40 metara, i za sve one željne istraživanja podmorja nude pravo bogatstvo sadržaja.
Nakon sidrenja na plutači s unutarnje strane otoka Grebena započeli smo svoje ronjenje na četiri metra dubine i krenuli prema prolazu u pravcu juga kako bismo dospjeli do vanjske, razvedenije stranu Grebena.
Negdje na sredini zida koji se blago spušta na 18 metara nalazi se mala, ne baš uočljiva špilja, u koju je moguće ući kroz lijepi svod čiji se oblik mijenja ovisno o kutu gledanja, ili kroz manju špilju trokutastog otvora i proći tunel koji vodi u otvoreno, plitko more.
Malo je reći da je ova špilja odlična kulisa za podvodne fotografije zbog neobičnog, srcolikog otvora, ali i zbog čarobnog loma svjetlosti spojenog s plavetnilom mora.
Izuzetno je osjetljivo ulaziti u ovakve prostore, zbog kovitlanja finog pijeska koji se diže s dna već i pri izlasku mjehurića iz naših regulatora. O perajanju da i ne govorimo.
Grebeni su lokacija koja unatoč svojoj jednostavnosti ronjenja može zaokupiti pažnju veoma dugo, pogotovo ako se po izlasku iz špilje zadržimo u uskom kanjonu gdje je morska struja nešto jača, zbog čega je ovo područje bogato biljnim i životinjskim svijetom ovisnim o hranjivim tvarima koje ona sa sobom donosi.
Gotovo uvijek ovdje čekaju murine, koje se nerijetko mogu vidjeti i izvan svojih rupa, hobotnice, škarpine, ali i mnoštvo raznobojnih pužića stražnjoškržnjaka.
OTOK LOKRUM
Nedaleko od stare gradske jezgre Dubrovnika nalazi se zelena oaza, otok Lokrum, uz koji se vežu mnoge legende i mistične priče. Na otok koji su navodno prokleli benediktinci pri odlasku s njega, još i danas mnogi Dubrovčani i Dubrovčanke s oprezom zalaze pridržavajući se stare kletve: ‘Ne uzimaj ništa s Lokruma. Ni pero pauna, ni listić ubran u botaničkom vrtu, jer ono što si uzeo s otoka, to njemu i dalje pripada. I donosi nesreću novom vlasniku‘.
Nismo uzeli ništa, doplovili smo pod njegove stijene na jugoistočnoj strani i zaronili tunelom do čudnovatog Mrtvog mora, jezerca u sredini otoka u kojem, kako mu i ime kaže, života nema.
Mrtvo je more široko dvadesetak metara, što je i dužina tunela do polovine napunjenog morem, kojim odzvanja buka valova koji udaraju o njegove stijenke. Zelena fluorescentna boja čini ovo područje još neobičnijim, a vidljivost naglo postaje vrlo slaba. Iako mnogi ovo područje zbog legendi koje prate Lokrum doživljavaju kao zastrašujuće, nama je bilo neobično lijepo i sasvim drugačije od ronjenja na koja smo navikli.
Iako u samom Mrtvom moru nema morskog života, na putu do njega ga itekako ima, pa je moguće vidjeti sve što špiljski svijet može ponuditi na ovom području: različite vrste rakova, fratre, šarge, škarpine, bodljikaše, crvene matuličiće, jastoge, pa čak i perisku Pinnu rudis, koju smo susreli u vanjskom kompleksu kaverni među dvjema stijenama. Mrtvo more je samo jedan dio ove lokacije, a najzanimljivije područje je ono na jugoistoku otoka.
ZALJEV ZATON
Sjeverozapadno od Dubrovnika, između naselja Zaton i Orašac, nalazi se zaljev Zaton, vrlo popularna destinacija za ronjenje. I ova je lokacija pogodna za sve ronilačke kategorije jer dubina ne prelazi 30 metara, a specifična je po dvjema špiljama koje otvore imaju na svega pet metara.
One se nalaze vrlo blizu jedna drugoj i moguće ih je obići u samo jednom zaronu, a vožnja do njih iz dubrovačkih ronilačkih centara ne traje više od desetak minuta. Uz to je vidljivost u moru izuzetna, a morske struje su blage, gotovo nikakve. Zbog toga ovo ronjenje obećava još jedan opušten dan, idealan za godišnji odmor.
U špilje nas je uveo Antun Perušina iz ronilačkog centra Abyss, iskusni ronilac, ravnatelj Turističko-ugostiteljske škole i predsjednik Ekološkog ronilačkog kluba Dubrovnik.
U prvu smo špilju ušli na pet metara dubine kroz poprilično širok otvor, pa je ulazak moguć i u parovima. Roni se do 10 metara u unutrašnjost špilje, gdje se ulazi u veliku dvoranu s pješčanim dnom.
U popodnevnim satima u ovu prostoriju prodiru sunčeve zrake stvarajući veličanstvenu igru svjetlosti, pa je preporučljivo da se na ronjenja ide po sunčanom danu kako bi doživljaj bio potpun.
Druga špilja se nalazi na jednakoj dubini kao i prva, a njezin je ulaz još prostraniji i jednostavniji. Specifična za ovu špilju su dva zračna džepa u kojima je moguće izroniti i razgledati stijenske formacije koje se nalaze na njezinu svodu.
Nije preporučljivo ovdje disati bez ronilačkog regulatora, zbog štetnih plinova koji bi se mogli nakupiti u zatvorenom prostoru. U većem i prostranijem džepu nalazi se i mala šljunčana plaža, a sa svoda se spuštaju stalaktiti.
Dno ove špilje pokriveno je velikim žalom koje, kako se roni dublje u unutrašnjost, postaje sve sitnije. Nakon obilaska dviju špilja ostalo nam je još dovoljno vremena za obilazak podvodnog zida i masivne stijene na 18 metara, a potom smo obišli i jastoge koji se vrlo često skuće na nekih tridesetak metara dubine, iako ih je moguće pronaći i nešto pliće.
RT BEZDAN NA KOLOČEPU
Rt Bezdan nalazi se na južnoj strani otoka Koločepa ili Kalamoti, kako se češće može čuti na dubrovačkom području, najbližem otoku skupine Elafita. Zaron na Bezdanu je jedan od najzanimljivijih zarona na ovom području i uvijek se nalazi u ponudi svakog lokalnog ronilačkog centra.
Osim obilaska velike špilje s ponorom koji se spušta na 40 metara dubine, ronjenjem kroz kratak tunel može se doći i do olupine trabakula Aurora. Osim olupine i morskih špilja, na ovoj ronilačkoj lokaciji može se vidjeti čitavo bogatstvo podmorja Dubrovnika, gdje su jastozi, hobotnice, murine, morske spužve i puževi samo neki od stanovnika.
Naš je zaron započeo u lijepoj uvali na Koločepu, odmah ispod svjetionika, sidrenjem u plićini na unutarnjoj strani punte Bezdan. Na samom rtu postoji i malo skriveno jezero koje se ne može vidjeti s obale.
Nakon kraćeg obilaska podvodnog grebena u plićini, zaron se nastavlja na dubinu od 10 metara, gdje se nalazi ulaz u 10 metara široku špilju kroz koju je moguće proći i izroniti u podmorsko jezero. Avantura se nastavlja dalje prolaskom kroz kratak tunel koji vodi do ostataka olupine jedrenjaka Aurora.
Sama nesreća i utjecaj morskih struja i gibanja mora razbacali su ostatke po morskom dnu na 18 metara dubine. Ronjenje na Koločepu izuzetno je zanimljivo, a Modra špilja, uz ponor u neposrednoj blizini koji se spušta do dubine od 40 metara, jedna je od top ronilačkih lokacija na ovom području. Mreža malih špilja, uvala i podvodnih grebena dom su i brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....