Poslovi vezani uz more uvijek imaju nešto poetično u sebi. Nose miris soli, otvoreno nebo, ritam bonace i bure, stalno kretanje. Iza svakog sigurnog veza, iza svake barke koja mirno stoji u luci, stoje ljudi čiji se dani stapaju s plimama, neverinima i dolascima stranaca koji na trenutak traže dom. Jedan od njih je 53-godišnji Predrag Žužić, čovjek koji je već gotovo tri desetljeća okosnica ACI Marine Umag. S njim smo razgovarali o poslu vođe posade koji je mnogo više od zanata: to je životni poziv.
Predrag počinje svoju priču mirno, skromno, iako iza sebe nosi iskustvo koje bi mnogi iz nautičkog svijeta nazvali velikom karijerom.
- Poslom na moru bavim se još od 2000. godine, dakle gotovo 27 godina. Jednu sam sezonu radio kao sezonac, nakon čega sam dobio stalno zaposlenje. Tijekom godina promijenio sam više uloga, a desetak sam godina radio kao mornar. Po struci sam elektrotehničar, pa sam prirodno preuzeo dio posla vezan uz struju i održavanje kao majstor. Nakon toga sam postao vođa posade – priča nam Žužić.
Veza između gostiju i marine
U marini, vođa posade znači biti čovjek koji nikada ne izgubi pregled nad situacijom. To je uloga u kojoj se tehničko znanje isprepliće s organizacijskim, a odgovornost s povjerenjem. On je prvi kojem se mornari, ali i gosti, obraćaju, te posljednji koji provjerava je li sve kako treba biti.
- Vođa posade je zapravo organizator. Određujem što će se taj dan raditi u marini. Naši mornari rade dnevne, noćne i popodnevne smjene i jako dobro poznaju svoj posao. Ipak, smjene se rotiraju, informacije se rasprše, a ja sam taj koji sve skuplja, povezuje i ponovno dijeli posadi. Glavna sam veza između gostiju i ekipe iz marine. Gosti meni prenose što nije u redu, što im se sviđa i imaju li nekih želja ili problema. Ja to prenosim mornarima. Oni riješe puno toga sami, ali neke informacije jednostavno nemaju jer nisu stalno na terenu – tumači Žužić.
Marina je živi sustav. Svaki dan je drukčiji, a svaki detalj može biti važan. Predrag poznaje navike stalnih gostiju, zna kako se ponaša bura u određenom dijelu akvatorija, zna i kad će tko uploviti, čak i prije nego što se pojave na horizontu. Takvo iskustvo dolazi iz godina promatranja, ali i iz stalne prisutnosti.
- Zbog cjelodnevnog rada i na terenu i u kontaktu s recepcijom uvijek znam gdje koja barka treba stajati, tko ima mjesečni ili godišnji vez. Ja povezujem sve. Ako netko taj dan ne radi, ne može znati sve detalje. Ako gost kaže da je zaboravio zatvoriti prozor na brodu, ja proslijedim informaciju mornaru i on to obavi. Ja sam komunikacijska veza – objašnjava detaljnije.
Vjetar vodi glavnu riječ
Predrag vodi tim koji se ljeti širi, a zimi preuzima potpuno nove zadaće. Jedna od važnih stvari na koje svi u svakom trenutku moraju biti spremni je nepredvidivost vremenskih prilika.
- U timu imam šest mornara, dva kućna majstora – jednog za struju i jednog za vodu – te tri dizaličara. Ljeti sve oživi. Kad plovilo ulazi kao tranzit, mornar ga prima, veže i nosi papire na recepciju. Moj posao je provjeriti je li sve u redu, je li gost dobro primljen, ima li kakvu posebnu želju. Uz to, uvijek brinemo o sigurnosti jer su vremenske prilike uvijek nepredvidive. Danas je bura, sutra je jugo. Ulazak plovila nije kao parkiranje automobila, vjetar vodi glavnu riječ – kaže iskusni šef posade.
More nije samo kulisa njegova posla. Ono je radni prostor, kolega i ponekad protivnik. Predrag govori o otvorenom prostoru na kojem je njegovo radno mjesto s jasno vidljivom ljubavlju.
- Najljepše je biti na otvorenom, na zraku, na moru svaki dan. To moraš voljeti, kao što netko voli brati gljive, a netko raditi u uredu. Svatko nađe ono što voli pa mu ništa nije teško. Moraš imati karakter da radiš na plus četrdeset ili minus pet. Lijepo je ako naučiš to voljeti – govori.
Ipak, konstantni boravak na otvorenom, dakako, ima svoje izazove. Dok se većina ljudi sklanja od nevremena, netko mora ostati vani i bdjeti.
- Zimi nastupaju ekstremni uvjeti: jake kiše po deset dana, olujna bura. Tada čuvamo plovila, obilazimo ih, radimo i noćne smjene. U tri ujutro po oluji netko iz posade hoda po rivi, pazi na brodove, skače na gumenjak i povuče što treba. Zimi je u marini oko 400 plovila, a ljeti i više. Samo tranzita zna biti i 40 dnevno – objašnjava.
Neverini stižu u nekoliko minuta
More uvijek traži poštovanje. Najveće nezgode često se događaju u trenucima kada sve izgleda idealno.
- Uvijek treba biti spreman i pratiti vrijeme. Prognoze su precizne, često i dva dana prije znamo za neverin, ali nekima s manje iskustva to nije lako procijeniti. More ponekad iz bonace ode u neverin u samo nekoliko minuta. Gosti često ne gledaju prognozu i uhvati ih nevrijeme. Ako imaju kvar na motoru, a blizu su, zovu nas, a mi dođemo gumenjakom ili zovemo Sea Help. U jakom nevremenu mornari često riskiraju glavu, ali žele pomoći. To je ljubav prema pozivu – ističe.
Marina Umag ima posebnosti koje traže dodatnu spretnost. Zimi rade na održavanju plovila koje ostaju u marini. Imaju specijalizirane dizalice uz pomoću kojih šlepaju brodove, moraju njima vješto manevrirati. Sve su to zadaci u kojima iskustvo spašava sigurnost plovila, ali i radnika.
- Ako gost kaže: ‘Nema me mjesecima, možete li mi plovilo došlepati i dignuti?’, mi to i organiziramo. Imamo servis, pranje, poliranje, popravke. Gotovo sva plovila jednom godišnje ili svake dvije godine moraju vani. Imamo dvije dizalice, jednu od 100 tona i jednu od 50. Kad stane sezona uplovljavanja, počinje sezona održavanja. Mnogi naši gosti su već 30 godina s nama. Mi smo im baza tijekom cijele godine – kaže Žužić.
U njegovu poslu, sigurnost i ljubaznost idu ruku pod ruku. Gost koji uplovi možda prvi put ulazi u njegovu marinu, a Predrag zna da je prvi dojam često važniji od svega ostalog.
- Gosti dolaze da se odmore, ne da se zamaraju sitnicama. Nekad je dovoljan samo lijep pozdrav. Ljudima to puno znači. Moraš biti dobar mornar, iskusan, znati more i vjetar, ali moraš biti i pristojan. Ako nisi lijepo pozdravio, sve si bacio u vjetar – priča.
Iako je svaki dan okružen brodovima, Predrag nema svoju barku.
- Imam previše obaveza s tuđima – smije se šef posade u čijoj se smirenosti osjeti sigurnost koju daje cijelom sustavu. On je, uz kolege, jedan od najvažnijih razloga zbog kojih se ljudi vraćaju u Marinu Umag. Vez je važan, ali još su važniji ljudi koji brinu o posjetiteljima i brodovima.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i ACI-ja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....