Bizarno, ali ovaj čovjek je valjda jedinstveni fenomen na Jadranu. ‘Da, priznao mi je to i jedan naš poznati novinar!‘

Na samom rubu Istre, u malom mjestu Koromačno, gdje se cementara uzdiže nad morem, živi i ribari Masimo Višković, ribar hobist, radnik, zaljubljenik u prirodu i more. U njegovoj priči nema glamura, ali ima upornosti, ljubavi, znanja i nevjerojatne predanosti. Cijeli život proveo je u sjeni cementare, ali i pod suncem koje izlazi nad plavetnilom Kvarnera. Čovjek je koji ne jede ribu, ali ne može živjeti bez ribolova.

- Za tunu nemam dozvolu. Nikada je nisam lovio. Nemam je i neću ni pokušavati - započinje Masimo razgovor u malom lokalnom kafiću nadomak cementare i lučice gdje je proveo cijeli život, odmah stavljajući naglasak na ono što ga razlikuje od ostalih: ljubav prema raznolikosti mora, a ne prema senzacionalizmu.

- Tuna postane zarazna. Svi prijeđu na nju, a ostalo...