Sve se tope. Otud valjda i jedna od najčešćih fama o bakama - da su one najbolje babysitterice. One koje su posve posvećene djetetu, čije navike i razvoj poznaju gotovo kao njihovi roditelji. Jaslice/vrtić, babysitter, ili, baka?
Zaboravite na osobu s malih ekrana. Ona više voli kad je zovu ‘baka Žeža’. Željka Fattorini, baka četverogodišnjih blizanki Nelle Myre i Maye Petre te 2,5-godišnjeg Ivana Vigga, i njegove jednomjesečne sestre Emme Dossy, svoj je nauk babysittera počela tesati još kao tinejdžerica, dok je bila teta čuvalica nećacima blizancima Hrvoju i Lavoslavu, i nećakinji Andreji.
U društvu svoje unučadi, ovo je ljeto provela na Korčuli.
- To vam je bio pravi ćumez. Stalno smo mijesile tijesto, radile pitu od jabuka, pa me sad svaki put pitaju kad ćemo opet - priča Željka Fattorini.
Baka i preko Skypea
Uočava li danas razlike između čuvanja “dvojčeka” i jednog djeteta?
- To vam je nebo i zemlja. Čuvati samo s dvije ruke vrlo je zahtjevno, osobito kada svaka krene na svoju stranu. Kad su se rodile, provela sam šest mjeseci u Clevelandu; za mene je to bilo gotovo jednako uzbuđenje kao kad sam rodila kćer Ivu - uzbuđeno govori Fattorini. Danas svoje unučice, stjecajem životnih okolnosti, često gleda i na Skypeu.
- Nema udaljenosti, nema iznenađenja - ipak zadovoljno konstatira baka Žeža, koja će reći i kako su nešto veći strah, i lagana panika, ono što najviše odvaja baku od majke: - Mi vrlo dobro surađujemo, ali ja imam veliki strah kada sam sama s unucima.
Bez vike i tuče
- Ne vičem, niti ih tučem, to jednostavno nije moja praksa - kaže baka Žeža koja je najsretnija kada vidi punu pelenu i prazan tanjur. Ponosna je i na suradnju sa snahom Matijom, i kćerkom Ivom.
Iako ona ne trči za njima, voli da su aktivni oni. Dok unuk Viggo pohađa sportski vrtić u Zagrebu, blizanke iz Clevelanda idu u školu Montessori od 8 do 15, a iza toga na satove gimnastike, baleta i jezika.
- Moj Viggo obično kaže: “Idem u Martićevu”. To je njegov El Dorado - kaže ponosna baka Žeža.
Blaga baka
Dan iza Renza Fattorinija u rodilištu Sv. Duh rodio se Matija Dedić, a prije osam godina Gabi Novak postala je baka Matijine i Marinine kćeri Lu. - Opreznija sam, veći je strah jer živimo u kaotičnom vremenu. Djeca koja kreću u život nisu ni svjesna novih momenata koji su našu djecu zaobišla. Lu ima veliku porodicu, puno teta, tetaka, i ja bih nekako voljela da uvijek ima svoju zaštitu - kaže Gabi Novak, koja smatra da i Penelope Leach i dr. Spock imaju svojih dobrih, i loših, strana, ali da bi dublju analizu našeg vremena ipak trebala raditi neka “specijalna” osoba.
- Lu zna napamet cijelu Lady Gagu. Pleše koreografiju u kuhinji i pjeva orkestralni dio. Ona je apsolutno u novom vremenu, a ja se trudim biti moderna baka - dodaje naša čuvena šlageristica.
Ne miješaju se u odgoj
Djevojčica koja je vrlo orijentirana na boje, i već četiri godine ide na balet, ove je godine odlučila da želi upisati i klavir. Njezina baka kaže: - Mi smo imali sreću da su naša djeca odgajana u košarci, glazbi. Matija je slušao Keitha Jarreda sa 15 godina. No, ja mislim i da vrtići i jaslice djetetu mogu pružiti širi pogled, i pomoći im da odmalena stvaraju sliku o tome što je dobro, a što loše. Upozorenje i razgovor - moja su metoda koju sam uvijek trudila prenijeti dalje - kaže Gabi Novak, čiji je stav da majke ipak trebaju dati završnu riječ.
- Primjećujem da Matija i Marina saslušaju dobru sugestiju, ali ne dozvoljavaju da utječem na njihov odgoj ili zajednički život, i to je, mislim, jako dobro - dodaje Gabi Novak.
- Lu je pravi lav, oštra i čvrsta, a opet nježna, i puna interesa prema malim bićima. Najviše voli plišane medvjede i zečeve, kojih ima 30-ak, oblači ih i s njima razgovara. Ona je uvijek mama - kaže Gabi Novak.
Primjećuje li njezine godine? - Ja imam osteoporozu, i kada me Lu imitira kako se dižem s poda, onda kaže: ‘Kako se diže baka? Uh,uh…’, pa se onda lijevom rukom podbolta… - priča baka Gabi.
Baka Ksenija Urličić, pak, priznaje da je bila stroža kao roditelj.
- No, prema unucima sam opreznija. Kada dolaze na more, strašno mi je teško kad se nešto dogodi. Inače sam sklona panici u kriznim situacijama, nisam pribrana, za razliku od supruga - kaže Ksenija, baka Vala Ivana (9), Klare (13), Matije (13), Luke (21), Lucije (25) i Andree (29).
Danas se smatra najsretnijom kada svoje unuke stigne okupiti na nedjeljnom ručku. A ako treba i prevesti ih, nekamo odvesti, ili pobrati s njima voće u vrtu.
- Kod mene nije bilo klasičnog babysittinga jer sam postala baka u punom radnom poletu, u 41. godini, kada se rodila naša Andrea. Toga datuma vjenčali su se i Željka Fattorini i Ivan Fattorini, pa mi na iste dane režemo tortu. Nisam imala puno vremena, pa je moja mama preuzela ulogu bake, jer je bila u dobroj kondiciji - priča Ksenija Urličić, koja kaže i da pred unucima nikada nije zapalila cigaretu, iako puši gotovo cijeli život.
I mali prijatelji su dobrodošli
S godinama više, kaže, cijeni tradiciju.
- Trudim se na unuke prenijeti i dio toga. Moja mama je baratala poslovicama, pa im govorim neke njezine, poput: ‘Ne suna nova, buona nova’. Ali najviše što im mogu prenijeti jest da ih naučim kuhati, jer mi je to hobi u trećoj životnoj dobi - ističe.
Svoj odnos s unucima opisuje kao dosta ležeran - a ako koji put na njih zaviče, kaže, brzo požali.
Unuci joj pokazuju sve što je njoj jako komplicirano, poput trikova na mobitelu, a s mlađim unucima dolaze i prijatelji, s kojima nekada idu na more, pa su ta prijateljstva, kaže, već vrlo čvrsta. A najstariji, naravno, imaju svoj život. Bave se sportom, a neki su i internacionalni instruktori skijanja.
- Nikada nisam vršila kontrolu nad time zašto su na internetu, iako mi se čini da toga ima previše, jer onda sjedenje pred računalom ispunjava veliki dio njihovog dana.