Udruga hrvatskih pacijenata izabrala je Maricu Ćavar za najsestru 2015. godine. Simpatična Slavonka, s dugogodišnjom zagrebačkom adresom i hercegovačkim podrijetlom, zaista već na prvu ostavlja dojam tople, vedre i drage osobe, baš onakve kakvom zamišljate idealnu medicinsku sestru.
Počašćena nagradom
Kad ju je prije nekoliko dana nazvao Marijo Drlje iz Udruge i priopćio joj vijest, sestra iz zagrebačke Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj bila je počašćena.
Maricu su za ovo priznanje nominirali njezini kolege, i to zato jer je ljetos spasila život djevojčici Luciji.
- Bili smo na plaži u Lumbardi na Korčuli u srpnju prošle godine. Lucija je bila s ocem. Kad je on kratko otišao platiti piće, 4-godišnjakinja je upala u more, a nije znala plivati... Kad ju je otac ugledao kako pluta, skočio je u more i izvukao na mol beživotnu djevojčicu. Bila je plava, s pjenom na ustima, a ja sam bez razmišljanja pritekla u pomoć. Počela sam s reanimacijom. Masirala sam srce i upuhivala zrak. Mislila sam da neću uspjeti. To je trajalo tri minute - prisjeća se Marica drhtavim glasom.
Potom su djevojčicu helikopterom prebacili u Split.
- Kad je zaplakala, osjetila sam veliko olakšanje. Danas je ona zdrava djevojčica, a ja se povremeno čujem s njezinim roditeljima - priča nam sestra godine.
- Ponosna sam što su me izabrali. I baš je lijep osjećaj - dodaje.
Samohrana majka
Marica Ćavar je medicinska sestra već 26 godina, a posljednjih 15 radi u Klaićevoj na anesteziji. Samohrana je majka te je na 16-godišnju kćer Petru prenijela ljubav prema poslu, pa i ona pohađa Medicinsku školu u Vinogradskoj.
- Moji pacijenti u bolnici su moji mali prijatelji. Kad sve prođe dobro u operacijskoj sali, ja sam najsretnija. Velika je stvar pomagati tim malim ljudima, zato svoj posao doživljavam vrlo emotivno i vežem se za njih. Naši pacijenti kolegama i meni nisu samo broj, oni imaju ime i prezime. Kako sam u odraslim pacijentima vidjela svog oca ili majku, tako u svakom tom djetetu vidim svoje - kaže.
Tvrdi i da nema dana kad ne voli svoj posao. Ponekad joj bude teško i naporno jer ima i dežurstva, ali da ga ne voli, ne bi ga, kaže, niti mogla raditi.
Obožava svoj posao
- S druge strane, lijepih priča je jako puno. Nikad neću zaboraviti slijepu 12-godišnju djevojčicu s tumorom na mozgu. Imala je prekrasan duh, bila je baš posebna. To kako djeca gledaju na život kod nas uvijek donese dašak veselja. Oni vjeruju u sebe, ne daju se poljuljati... Onkološki pacijenti su zaista posebni i kad njima pomognemo, to je velika radost - kaže nam Marica.
- Volim biti medicinska sestra jer volim pomagati ljudima, nesebično davati i druge učiniti sretnima - zaključuje najsestra godine, koja unatoč trendu odlaska svojih kolega iz Hrvatske, odavde, kaže, nikada ne bi otišla.