Milu Horvat sve češće se može vidjeti u ulozi sportske reporterke, a sve manje kao voditeljicu neke od HTV-ovih emisija. Posljednji zadatak koji je odradila, a zbog kojeg je i prekinula godišnji, bila je utakmica Hajduk - Barcelona, a Milu je zapalo intervjuiranje igrača. Tako je na španjolskom razgovarala i s Andrésom Iniestom te trenerom Josepom Guardiolom, što joj je, kaže, bilo jedno odlično iskustvo koje je odradila bez ikakve treme.
Napokon punopravni član
- Od prošle godine napokon sam postala punopravni član Sportske redakcije HTV-a, jer sam do tada bila u Zabavnom programu i dolazila u sport na ‘posudbu’. Kako su se promijenile okolnosti dosta nas je preraspoređeno, a ja sam završila u Sportskom programu. Moram priznati da sam u karijeri prerasla neke stvari i sada se orijentiram na druge segmente poput uredničkog posla, i inzistiram da me se što više šalje na teren, što jednostavno obožavam, jer to i jest smisao novinarstva.
Ipak, već ste nekoliko puta izjavljivali kako vam je dosta rada na televiziji. Je li se to odnosilo samo na voditeljski posao?
- Znaju me zezati kako stalno pričam da mi je dosta, a još uvijek sam tu. Smatram da imam dosta talenata i potencijala i u drugim stvarima i televizijski posao shvaćam kao jednu od usputnih stepenica u životu. Nedavno sam napunila 30. i osjećam se kao da sam tek počela živjeti u pravom smislu svoj profesionalni život. Sada već imam neko pokriće iza sebe, jednostavnije mi je raditi, shvatila sam što mi odgovora, ali i iznenadila samu sebe jer su mi se svidjele neke stvari za koje sam mislila da nikada neće.
Poput?
- Dobila sam u zadatak raditi analitički dio nogometne emisije, koji su do sada radili moji muški kolege. Ne usudim se, naravno, i ne želim uspoređivati s jednim Dragom Ćosićem, ali naravno da mi je to bio izazov. Prvo što sam žensko na muškom terenu, a drugo što stvarno moraš vladati tom materijom, a ja sam perfekcionist i štreberski se pripremam za svoje zadatke. Tu ne pomaže ni smiješak ni dekolte. Volim zahtjevne zadatke, no stvarno me mučilo kako ću to napraviti, kako će to ispasti. A ispalo je na kraju petsto puta bolje od bilo kojeg vođenja emisije.
Izgled kao hendikep
S jedne strane lijepim ženama je lakše u životu jer zahvaljujući izgledu lakše dobivaju angažmane. S druge, imaju problem jer ih se ne shvaća pretjerano ozbiljno.
- Ovisi o poslu kojim se žena bavi. Meni je u poslu izgled bio samo hendikep, otegotna okolnost. Posebno te u startu nitko ne shvaća ozbiljno, očekuju od tebe samo da sjedneš i smješkaš se te služiš blesimetrom. Nikada u životu nisam čitala s blesimetra, uvijek sam se voljela dokazivati tamo gdje je nemoguće, rušiti predrasude, ali malo se potrošite na tome. Početak je bio težak, a onda sam kroz sve ove godine uspjela dokazati da imam i volju, želju i potencijala napraviti dobar posao ravnopravno s muškim kolegama.
Koji je najveći šovinizam s kojim ste se susreli?
- Poslat ću vam cijeli popis. Teško je to izdvojiti, jer kada ste na muškom terenu, osjećate to između redaka. Sada me doživljavaju kao dio ekipe, kao dečka koji će zavrtiti rundu.
U posljednjih godinu dana puno je vaših kolega otišlo s HTV-a. Jeste li i vi dobili ponudu?
- Ponuda, barem u mom slučaju, uvijek ima, i to iz raznih branši, od drugih televizija do odnosa s javnošću. Ali ja sam tip koji ne voli puno šarati, osoba koja kada radi nešto, radi to pošteno. Isto tako, kad ću imati transfer, on će biti kako treba. Neću otići pa se željeti vratiti za dva mjeseca. Na Prisavlju još uvijek pronalazim dovoljno zadovoljstva u radu, no istina je i da već dugo razmišljam o promjenama.
Kakvim promjenama težite?
- Općenito sam razmišljala baviti se nekim, uvjetno rečeno, ozbiljnijim poslom, iako je TV novinarstvo vrlo zahtjevno. Ipak, nakon nekog vremena to što radiš prerasteš i želiš više, a ja volim provjeravati koje su moje granice. U mom slučaju to je sigurno neka vrsta menadžmenta, marketing, odnosa s javnošću, a tu su i privatne produkcije...
Je li vas možda nazvao Zdravko Mamić?
- Je, da me pita kako sam...
Jeste li napokon riješili svoj podstanarski status?
- Nisam. Neki ljudi misle da mi živimo u tko zna kakvom svijetu. Te priče o jet setu u Hrvatskoj meni su jako smiješne. Mi smo najobičniji ljudi koji rade svoj posao, gradimo karijere. Ideš stepenicu po stepenicu, pa se malo obeshrabriš, pa opet iznova. Naravno, najlakše bi bilo naći si frajera, da imam posao iz hobija, malo se pokažem u javnosti, no to nije moj put. Nema preskakanja stepenica, živim i dalje studentske dane.