Svi su u srži isti: imaju onaj blesavi, topli pogled, vlažnu njušku, dugačke uši i repove koji mlate lijevo-desno. Dugačak im je jezik, njihovi brkovi škakljaju po licu dok pokušavaju dati pusu, a šapice tapkaju po pločicama, željne šetnje. I svima je zajedničko to što su ničiji. Nitko neće nazvati i pitati kako je prošla operacija. Nitko ih neće, umotane u dekicu, odnijeti kući.
I baš nitko na ovome svijetu neće usred noći ustati samo kako bi provjerio kako rana izgleda i spava li to malo biće. Oni o kojima pričamo su napušteni psi iz romskih naselja Međimurske županije. Brojka? 3000. Može i slovima, tri tisuće. Nevjerojatna, ogromna brojka pasa koji će biti dovedeni na veterinarsku obradu i kratkotrajni smještaj u stacionaru čakovečkog skloništa "Prijatelji".
Sve fotografije: Azil 'Prijatelji' iz Čakovca
Bit će operirani, oporavit će se i, nažalost, vratiti na ulicu. Četrdeset malih i malo većih njuškica, koje svakoga dana dođu u stacionar i uživaju u obroku, mekom mjestu za odmor i ponekom češkanju, na svoju se žalost moraju vratiti na ulicu. Gdje je zimi ledeno, a ljeti vrelo. Gdje hrane nema uvijek, ali zato uvijek ima bolesti, nametnika i bola.
Volonteri kažu kako su životinje koje dolaze u jako lošem stanju: puni krpelja i buha, prljavi i smrdljivi, a mnogi od njih su zbog šuge izgubili svu dlaku. Veterinari su iznenađeni: niti jedna jedina životinja koja im je došla nije agresivna. Niti malo.
- Ušli smo u stacionar, gdje su psi spavali i odmarali na čistom, tihom i mirnom mjestu. Njima je to sigurno bio prvi put u životu. Očekivali smo lavež, pokušaj bijega, svašta, no vladala je tišina. I zato je spoznaja da će se nakon operacije vratiti na cestu, gdje će opet biti ničiji, bila grozna. Opet će biti jadni, puni buha, krpelja, šuge, gladni, prljavi, ljudi će ih izbjegavati i tjerati, neće imati ruku koja ih mazi i daje keksić... Rasplakali smo se i odlučili zamoliti ljude da nam pomognu - kažu volonteri.
Mole za čudo i nadaju mu se. Kako drugačije nazvati njihov apel, kada traže privremeni ili stalni dom za čak tri tisuće pasa. A opet, zašto bi to bilo čudo? Nitko neće primiti sve pse - potreban je jedan čovjek koji želi društvo, jedna obitelj koja ima prostora za pseći krevetić u kutu sobe, jedan umirovljenik koji bi u svoj život mogao primiti starog i mirnog psa, koji će mu drijemati uz fotelju dok rješava križaljke... Potrebno je tri tisuće ljudi koji bi otvorili srce i makar privremeno primili jednog psa. Zašto bi to bilo čudo? Zašto smo odustali od vjere u ljude? Mi smo odlučili vjerovati: da ćemo svi zajedno učiniti veliku stvar, otvoriti vrata svojih domova, osloboditi prostor na svojem kauču, krevetu i srcu, i primiti jednog psa. Za svakog od pasa njegov će spasitelj biti heroj, a mi čvrsto želimo vjerovati da u našoj zemlji živi tri tisuće heroja.
Svi koji mogu biti heroji za ove prekrasne njuškice mogu se javiti u azil, na broj 099-4800-640.
