"More, more, svuda oko nas, a na moru mala barka…" stihovi su Novih Fosila, ali i uvertira u našu sljedeću pustolovinu. Ime joj je Maslinica, šoltansko naselje smješteno na zapadnoj strani otoka Šolte. I prekrasno je. Zrcalno more, kamene plaže, neotkrivene uvale, vinogradi i naravno maslinici. A ljudi? To će samo otočani razumjeti. Nema njima do njihovog "cvita iz kamena" niti do večernje pisme kasno u noć. Jer – polako ćemo. I more će polako, i prvi ribari u zoru, a zvono s crkve reći će već "kad je vrime za poć leć".
Naš Libretto uplovio je u Martinis Marchi, modernu malu marinu u sklopu istoimenog nekadašnjeg plemićkog, a danas baštinskog restorana i hotela. Nalazi se svega 13 nautičkih milja od Splita, a raspolaže s oko 50 vezova za brodice do 40 metara te nekoliko vezova za nešto veće brodove na vanjskom lukobranu. Luksuzno, profinjeno, gospodski, tako da se svaki gost osjeća kao V.I.P. Sudeći prema našoj dobrodošlici ni mi nismo bili daleko od toga.
Već na ulazu za muring dočekali su nas na gumenjaku i otpratili do našeg brodskog "parkinga". Bio je već zalazak, odličan trenutak za koju fotku, story, čašu vina – jednu, da ne pretjerujemo jer sutra nas čeka dugi dan. Čim smo se vezali, na gat je, kao u filmu, stigla živa glazba. I to ne da zabavlja sve goste, već da pozdrave upravo nas. Harmonika i gitara u tom su trenutku cijelom našem posjetu Maslinici dali novu pjesničku sliku, a čak su par pjesama posvetili – meni. Jedini ženski član posade dobio je svojih 5 minuta slave. Na takvom mjestu, u takvom trenutku, i dalje mokre i solne kose, u trenirci, papučama – jer mi žene ne možemo da ne spomenemo te bizarne stvari kad najmanje očekuješ neko iznenađenje, ali bilo je najspontanije moguće. I romantično.
"Plovi, plovi, plovi mala barka, a u barci čiribiri bela Anka". Ne zovem se ni Ana ni Anka, ali da mi je drago što su me barem na par taktova preimenovali – jest, nećemo se lagati. Dok sam ja plesala i pokušavala sakriti crvenilo na licu, naš Krišto, fotoreporter, izvadio je fotoaparat prije nego smo se mi uopće stigli predstaviti. Njemu materijal za objavu, meni uspomena za cijeli život, jer nije da nam se serenade baš svaki dan pjevaju ispod prozora. Glazbeni sastav Sotto Voce tako uveseljava sve one koji stignu u Martinis. Predivna gesta u par minuta zasigurno je jedan od ključnih faktora kakav će dojam mjesto ostaviti na gosta. Tu smo upoznali Vicu. Vice je 57- godišnji šoltanski glazbenik i slikar koji je svoj život zadnjih nekoliko godina u potpunosti podredio umjetnosti. Osim što čovjeka zna taknuti riječima svirajući na žici, kist mu u drugoj ruci služi za apstrakcije. Tako smo se i razišli, no znali smo da ćemo se ponovno sresti.
Na brodu su nam se kasnije pridružili kapetan broda Frane Cecić Acosta, a chef kuhinje u restoranu Martinisa, Toni Miloš, kojeg je gastronomski vodič Gault&Millau Hrvatska 2020. za njegov rad nagradio s dvije kuharske kapice, na brodu nam je priredio i večeru. Red ribe, red mesa, red vina. Na brodu nas više nije bilo 4, već 10, a da ne zaboravim nekoga spomenuti, reći ću samo da Martinis više nije znao koga poslati. Zadnji je stigao gospodin Felix Lademacher, vlasnik hotela Martinis Marchi koji nas je sa zanimanjem za naš projekt, te u dobrom duhu, izrešetao pitanjima. Nautičke rasprave oduljile su se kasno u noć, no atmosfera na našem malom Librettu, koji je jedini s malenom svjetiljkom pokazivao znakove života u marini, na kojem je ponestalo i čaša, a i slobodnih mjesta za sjedenje, nije jenjala. Dapače, s kapetanom smo malo i zapjevali prije nego nam je svima krenuo san na oči.
A ujutro još jedno iznenađenje. U pola 8 ispred našeg broda bivši mister turizma Ivan Protić čeka našu novinarku, čitajte mene, za privatni fitness trening u marini. Upala mišića u najavi, ali prilika se ne odbija. Nakon znojenja pod najvećim suncem na +40 stupnjeva i prilagođenih vježbi da mi se ne pokaže baš svaki biceps, slijedilo je direktno bacanje u more. Da mi je netko rekao da ću tamo još pronaći morsku zvijezdu, vlastiti alter ego te izvedenicu imena, ne bih mu vjerovala ni sekunde. No, i ona me čekala kao da je znala da će mi malo trebati da se zaljubim u ovo šoltansko mjesto.
Domaćini Martinisa sredili su nam i turu otokom. Vozili smo se tako vinogradima poznate obitelji Kalebić koji su 2021. godine na International Wine Challengu, najutjecajnijem i najstrožem ocjenjivanom vinskom natjecanju na svijetu, osvojili srebrne i brončane medalje što je izniman uspjeh za Šoltu, a i za vinske profesionalce. Kako se vinogradi nalaze na brdovitom području otoka tako se s njihove pozicije pruža prekrasan pogled na maslinički arhipelag. Za dobrog i sunčanog vremena, s najviše točke otoka vidljivi su čak i otoci Hvar, Brač te Vis. Osim vinograda, Šolta je poznata i po mnoštvu maslinika što se danas smatra najrazvijenijom poljoprivrednom djelatnosti otoka.
Što se tiče prirode, Šolta se može pohvaliti bogatom florom i faunom jer se rijetko na kojem hrvatskom otoku može pronaći čak preko 100 vrsta ptica, a u zabačenim dijelovima netaknute prirode među stalnim stanovnicima su i zečevi te divlje svinje. Ta priča dovela nas je do mreže tunela te bunkera koji Šolti na jugozapadnoj strani otoka pružaju i vojni, odnosno ratni turizam. Ipak, put do njih dosta je neprohodan pa i nedostupan tako da ponesite dobru obuću, ali i bocu vode. Nešto južnije nalazi se i uvala Šešula sa svojom šljunčanom plažom. U nju je moguće uploviti brodom ili jedrilicom jer su za potrebe dva ugostiteljska objekta osigurani i besplatni vezovi za goste. Prirodno je stvorena da zaštiti brodove za vrijeme bure i juga pa je mnogi smatraju rajem za nautičare.
U Martinisu nas je nakon penjanja po vinogradima te spuštanja po tunelima čekao kasni ručak. Restoran se nalazi na samoj rivi uz pogled na marinu, a vanjska terasa uz čašu hladne vode bila nam je odličan bijeg od visokih popodnevnih temperatura. Što se tiče same kuhinje, hrana koju pripremaju je tradicionalna domaća po uzoru na mediteranske kuhinje diljem Jadrana, a nama su se svidjele i kreativne verzije slanih te slatkih jela. Ono što nam je posebno ostalo u sjećanju i nešto što smo po prvi puta probali jesu ravioli s patkom i teletinom. Iako njihova priprema iziskuje nešto vremena i truda, ta na prvu nespojiva kombinacija zaista je na kraju rezultirala sočnim okusom u ustima. Također, na stolu je bilo moguće probati i različite okuse maslinovog ulja (češnjak, ružmarin, naranča, limun, čili, koromač) obitelji Kastelanac koji su svoj brend nazvali Olynthia. Taj potez za Maslinicu sasvim je logičan jer su masline te maslinovo ulje u potpunosti nezamisliv i neizostavan dodatak jelima na šoltanskim stolovima.
Punih trbuha put nas je ponovno odveo u Grohote, najveće i najstarije mjesto na otoku. Ovaj put obitelji Tvrdić koja se bavi i živi od pčelarstva. Domaćin Goran Tvrdić na ulazu nas je fino dočekao i ugostio, a kao nešto zdraviji aperitiv dobili smo priliku probati cedevitu s medom. Dok bi ga neki prije pomiješali s čajem, nama nije smetao u hladnoj cedeviti. Ulaskom u OPG, s desne strane nalazi se mala otvorena učionica. Tamo Goran posjetitelje upoznaje s pčelarstvom, pčelama, njihovim proizvodima te načinom života. Kako smo i mi bili zainteresirani čuti priču o jedinstvenom šoltanskom medu od samoniklog ružmarina, i mi smo se stavili u ulogu "učenika", a Goran nam je počeo održavati lekcije. Nije bio strog, već stvarno poučan, a kako i ne bi kad o pčelama priča s najvećom ljubavlju. On i njegova žena treća su generacija pčelara, a tradiciju proizvodnje meda nazvanog Olintio namjeravaju nastaviti i dalje.
"Ja sam kradljivac", započeo je Goran. Riječ je o metafori koju je iskoristio da bi nam opisao da su u proizvodnji meda najbitnije pčele, jedine prave proizvođačice meda u čijoj su priči pčelari samo sporedni likovi. Iliti upravo kradljivci, koji uzimaju, troše i prodaju plod njihovih ruku. Jedan od njih je i Goran koji im zauzvrat daje svoje vrijeme, brigu i ljubav. Uvjerili smo se i to da pčele nikada ne spavaju, već cijeli svoj životni vijek posvećuju radu. Razlikujemo pčelu radilicu, maticu i truta. Trut je, osim što oplođuje pčelu, u svemu tome najmanje bitan, a i najmanje živi - svega mjesec dana. S druge strane, sveukupnu pčelinju zajednicu više od 9 mjeseci čine samo žene. Goran kaže – "pčelinji rad je najsavršenija struktura u prirodi", a i mi se moramo složiti s time. Također, naučili smo i da pčela proizvodi 5 proizvoda – med, pelud, propolis, matičnu mliječ i vosak. Med je "najgori" proizvod koji pčela može proizvesti (iako nam je najdostupniji), vosak ne jedemo zbog teške probavljivosti, matična mliječ je najskupocjeniji proizvod, propolis je najbolji prirodni lijek za dezinfekciju, a pelud se zbog svojih sastojaka smatra savršenim te zdravim dodatkom ljudskoj prehrani.
Osim toga, svi mi koji smo do sada med isključivo konzumirali s čajem te ga jeli s metalnom žličicom – to više nećemo raditi. Razlog? Med "ubijamo" ako ga stavljamo u tekućine pod temperaturom većom od 40 stupnjeva te mu se onemogućava njegova pravilna apsorpcija. Također, konzumiranje meda svaki dan korak je ka boljem zdravstvenom kartonu, a i imunitet izgleda bolje. Goran je stvarno bio detaljan te nakon sat vremena upijanja informacija o zanimanju koje nam se na prvu činilo posve jednostavnim, sada bi o pčelama mogli napisati cijelo jedno biološko istraživanje. Zaključili smo da smo svi mi stvarno "kradljivci" pčelinje imovine, a Šolta po tom pitanju prirodnih proizvoda ne razočarava. Danas pčelara na otoku nema mnogo, no Tvrdići u tom poslu ostaju "tvrde glave".
S obzirom na to da se dan već lagano primicao kraju, ekipa iz Martinisa odvela nas je u uvalu te ujedno i plažu Šipova na najljepši zalazak sunca na otoku. Pijesak, stijene, zelenilo, otvoreno more i tek pokoji znatiželjni turist. Melem za oči i uši. Kad bolje razmislimo, naš posjet ovom čarobnom otoku započeo je sa serenadama, a sada nas i ispraća jednako romantično. Doduše ne pjesmom, ali šumom valova u potpunom miru te tišini skrivene šoltanske uvale. Iako smo trenutak uranjanja sunca u odsjaju mora uhvatili i fotoaparatom, teško se ta ljepota može opisati riječima.
Zadnja stanica – naša jedrilica. Punih dojmova od prekrasnog dana s prekrasnim ljudima, san nam je ipak došao na nadoplatu. Šolti se sigurno vraćamo jer u njoj vlada čisti romantizam. A do tada - punjenje baterija za nove, najljepše neispričane priče jer kako bi rekao Oliver – "sad puna je luna što nad morem sja".
