Stoj di jesi, nesi!
Dugo nisam čuo zanimljiviji slogan neke tvrtke, naročito ako se zna da ga je osmislio Prosper Vlahović, čovjek koji je prije desetak godina, kad su svi počeli bježati iz Hrvatske, odlučio ostati na Hvaru i pokrenuti farmu nesilica koja danas ima 348 kokoši.
- Svi su tad krenuli trbuhom za kruhom u inozemstvo, a ja sam htio dokazati da se i ovdje može opstati. Potrebno je samo malo rada i truda - kaže nam.
Kokošja oaza
Nalazimo se u marini malo poslije šest ujutro. Prosper je po struci doktor, veterinar. Ambulanta mu radi od osam, brine o bolesnim ljubimcima turista i svim životinjama otočana. Stoga nemamo puno vremena, nego jurimo ka Starom Gradu u čijoj je okolici njegova kokošja oaza. Nismo još popili ni kavu, pa dok fotoreporter Tomislav Krišto radi prve kadrove, zbijamo glupe šale. Primjerice, zna li kako se koja kokoš zove.
- Naravno, ovo je Ankica 291 - smije se već dobrano razbuđeni Prosper.
Otkriva nam nevjerojatnu činjenicu. U najvećem dućanu u Starom Gradu vrlo je teško pronaći jaja, prehrambenu namirnicu koja nam svima pada zdravo za gotovo. Domaća jaja pogotovo je teško pronaći. Neki ih tako, dodaje, bez problema prodaju i za pet eura po kutiji od deset komada.
Starogradski OPG-ovac Prosper Vlahović čovjek je koji je rješenjem Ministarstva poljoprivrede postao prvi registrirani mali proizvođač jaja na otoku Hvaru i prvi u kategoriji slobodnog uzgoja kokoši nesilica.
Valja reći nešto i o tom famoznom izrazu "free range". Najlakše je to objasniti ovako: goleme korporacije imaju goleme boksove na nekoliko katova, odnosno razina, gdje kokoši žive u kavezima samo kako bi davale jaja te gotovo nikad ne vide sunce niti udahnu svjež zrak, a hrana im se svodi na mješavinu. Prosperove kokoši žive mnogo ljepše. Trčkaraju među maslinama koje je posadio kako bi im omogućio hlad, uvijek imaju pristup svježoj vodi i dovoljno hrane, a da bi bile "pod disciplinom", brinu se dva golema purana i nekoliko gusana koji ih dovedu u red ako koja zabrazdi. Ni na nas nisu imuni. Purani se napuhnu čim nas vide, zaštitnički su nastrojeni prema svojim kokošima. One, pak, nisu toliko plašljive. Kljucaju u objektiv fotoaparata, vole se oglasiti baš kad Prosper treba dati videoizjavu, a nekoliko pijetlova kočoperi se uokolo kao da je sve ovo njihovo. Zapravo, kad bolje razmislimo, jest jer je to njihov harem koji dnevno daje stotine jaja, iako je i to za otok nedovoljno.
Prosper je nakon godinu dana poslovanja u Jelsi otvorio svoj prvi jajomat.
- Imam jednu operaciju koljena, a stiže mi i jedan pas kojem se inficirala rana. Valjda su ga turisti pustili da se kupa u moru pa ga nisu oprali. Čim to riješim, jurim napuniti jajomat jer će do dvanaest već sigurno biti prazan - kaže nam užurbano, a nije još ni sedam.
Bez kredita
Neko je vrijeme bio politički aktivan, čak i na lokalnim dužnostima, ali ponosno (ili prkosno?!) ističe da nikad nije iskoristio europske fondove.
- Uistinu smo zahvalni ljudima, vlasnicima prostora na kojem se jajomat nalazi, što su prepoznali i podržali našu ideju. Aparat smo nabavili vlastitim sredstvima, iako smo pokušali pripremiti projekt za fondove gdje smo naišli na mnoge zapreke. Jedna od apsurdnijih je da živimo u gradu koji spada u sedmu skupinu razvijenosti, a neki fondovi financiraju operacije ovog tipa samo u mjestima koja su svrstana od prve do pete skupine, iako je u ovom slučaju riječ o otocima koji bi prema svemu trebali biti područja od posebne državne skrbi. S druge strane, neki fondovi takvo ulaganje uopće ne priznaju kao ulaganje u razvoj ili unapređenje proizvodnje, pa smo odlučili da ćemo ići u investiciju isključivo vlastitim sredstvima i bez kredita, o čemu će, naravno, ovisiti dinamika nabave novih jajomata - objašnjava.
Velika mu je prednost to što je veterinar, pa dobro poznaje propise i nema te inspekcije koja mu može pronaći nešto krivo. Redovito se rade testovi na salmonelu, poštuju se svi zakoni i pravilnici... Zbog toga je potražnja za njegovim vrhunskim jajima sve veća.
- Eto, neki dan me nazove čovjek, treba mu šezdeset-sedamdeset komada za štand s palačinkama. Surađujemo s restoranima, hotelima, naprosto nemam dovoljno koliko bi otoku bilo potrebno.
Tome dodaje da se na njegovoj obiteljskoj farmi redovito rade kontrole na salmonelu i sve ostalo što nalažu pravilnici i naredbe, a upita za suradnju od poslovnih subjekata, restorana, hotela i drugih, svaki je dan sve više.
Brojne pohvale
Ipak, njima su "mali kupci" najvažniji, to su ljudi koji na škoju ne žive samo tri mjeseca, nego su tu tijekom cijele godine koliko se odvija i njihova proizvodnja.
Radeći na dostavi, uvidjeli su da bi im dobro došao jajomat kako bi jaja ljudima bila dostupna svakodnevno od 0 do 24 sata. Aparat održava optimalnu temperaturu, a oni ga popunjavaju svježim jajima ovisno o potražnji, u prosjeku svaka dva-tri dana, tako da uvijek budu svježa.
Pitamo kakva su dosadašnja iskustva i hoće li zaista biti još jajomata na otoku Hvaru.
- Planirali smo nabaviti još jedan ovakav aparat i instalirati ga u gradu Hvaru, a onda na red možda dođe i Stari Grad. Zasad kupci iz Jelse odlično reagiraju na našu ideju, imamo puno pozitivnih komentara i pohvala - kaže nam ovaj marljivi poduzetnik.
