Već vam samo ime "Skrivena luka" otvara strast prema istraživanju, budi znatiželju. Riječ je o jednoj od najvećih tajni lastovskog otočja, za koju znaju samo dobro upućeni nautičari i putnici namjernici koji u daljini vide sigurnost uvale okružene prekrasnom vegetacijom, beskrajno čistim morem i netaknutom prirodom.
Nema tu mnogo vezova, tek jedan gat koji prima dvadeset-trideset brodova, maleni beach bar i restoran s vrhunskom hranom, spravljenom isključivo od domaćih namirnica. Ali, ovo je mjesto koje ćete pamtiti čitavog života, kako zbog te već opjevane prirodne ljepote, ali i gazde restorana Porto Rosso, Marčelina Simića, koji ovaj šarmantan objekt vodi od 1995., kada je turizam bio daleko od onog što je danas.
Marčelina ćete susresti svakog dana. Sjedi za prvim stolom restorana. Pomno prati sve što se događa i sa svakim će gostom rado popričati, a ako ga priupitate i o politici ili funkcioniranju pravne države, imat će puno toga dobroga i lošega za reći, neko je vrijeme bio i u lastovskim političkim vodama.
No, njegova je primarna strast ugostiteljstvo u što smo se uvjerili uvečer, kada nas je ugostio na raskošnoj gozbi. Restoranska ponuda na Jadranu sve više se mijenja, sve je manje onih tipičnih i stereotipnih restorana koji goste hrane pizzama, ćevapima i duboko smrznutim kolutićima lignji.
E, pa, toga ovdje nema. Samo svježe, iz mora, odmah na tanjur. A ipak, nema čega nema. Probali smo tako jedan od najneobičnijih recepata ovog Jedra. Kozice s čilijem i konjakom vrhunsko su predjelo, a crni rižot nešto je zbog čega valja potegnuti desetke milja. Tjestenina s kozicama, kao i s tunom, stigla je na stol savršeno pripremljena. No, najviše smo se radovali hobotnici, a oči su nam se (kao i želuci) raširili kada je na stol stigla grdobina sa slaninom. Kad smo već bili pri kraju snaga, Marčelino nam je po konobaru poslao vjerojatno najbolje palačinke koje možete pojesti na Jadranu.
Nautičari su pristojni gosti. Vole mir i rado će ga platiti. Marčelino je toga itekako svjestan. U Skrivenoj nema zezancije. Glazba se može puštati do 23 sata, a nakon toga idemo svi na spavanje.
- Nekada im dopustim i do ponoći, ali to su iznimke. Ako primijetim da se toga ne pridržavaju, nije mi teško poslati mornara, a nekad odem i sam. Vratimo im novac, odvežemo i kažemo "mirno more". Naši gosti došli su se ovdje odmoriti i nered nećemo tolerirati. Ne ganjam pare, želim da se ovdje svi osjećaju ugodno i ako jedan brod predstavlja problem, to moramo riješiti - iskreno će Marčelino.
Skrivena luka uistinu je jedinstveno mjesto koje nautičari cijene i prepoznaju, a zahvaljujući ljudima poput Marčelina "obranjena" je od masovnog turizma i svih problema koji s time dolaze.
